Vikinzi su se borili sjekirama i mačevima, bili izuzetno brutalni, nosili su kacige s rogovima, životinjska krzna, a poslije svake bitke su organizirali raskošne gozbe.
„Tu treba malo zastati“, kaže povijesničar Dominik Waßenhoven sa Sveučilišta u Kölnu. „Taj je prikaz pomalo posljedica mašte srednjovijekovnih autora“. Vikinzi jesu nosili rogove, ali bez kaciga, to je odavno dokazano. Ppvjesničar takođe sumnja i u njihove lude pijanke: „To je kliše koji se u pop kulturi stalno pojavljuje.“
A jesu li Vikinzi širili strah i teror više od drugih? Ni za to nema potvrde, napominje Waßenhoven: „Sigurno je da nisu bili bezopasni, ali rekao bih da nisu bili krvoločni sami po sebi, niti brutalniji od drugih ratnika svog vremena.“
Kako se širio strah od Vikinga?
Reputacija Vikinga ima veze sperspektivom njihovih žrtava, kaže povjesničar iz Kölna. Pljačkali su recimo udaljene i usamljene manastire u kojima su živjeli monasi koji su bili pismeni. Tako su Vikinzi 793. godine napali manastir Lindisfarn u sjevernoj Engleskoj. U ljetopisima je ostalo zapisano: „Ubili su neku braću, neke su vezali lancima i odveli, mnoge su otjerali gole, a neke su udavili u moru“. Ali to nije sve. Kroničar je zapisao i da su „barbari sa sjevera pokrali zlatne pehare i druge relikvije i stoku, a kuće zapalili“. Lokalne seljake poveli su sa sobom kako bi ih prodali kao robove.
Kasnije je jedan anglosaksonski monah napisao: „Nikada prije Britaniju nije obuzeo takav teror kakav sada preživljavamo od te paganske rase“. Vijest o pljački se širila i sjevernjaci su postali simbol terora nad kršćanima.
Međutim, često se nije spominjalo da su Vikinzi bili i trgovci – trgovali su ribom, kožom irvasa, predmetima od zlata i drveta, metalnim oruđem, oružjem i opljačkanim predmetima.
Nadareni moreplovci
Razlog zbog kog su Vikinzi pljačkali u zemljama daleko od svoje postojbine leži u činjenici da su resursi u Skandinaviji bili oskudni za tamošnju sve veću populaciju. Neplodno planinsko zemljište nije bilo pogodno za poljoprivredu. S druge strane, bili su nadareni brodograditelji.
„Pomorstvo je u to vreme, ali i narednih stoljeća, bilo koncentrirano na obalama. Vikinzi su gradili duguljaste brodove s kojima su mogli izaći na otvoreno more, a ti brodovi mogli su ploviti i rijekama“, kaže povjesničar Waßenhoven.
Kretali su se brzinom i od 15 pa do 17 čvorova na sat, što je oko 30 kilometara na sat. Sa svojim velikim, robusnim plovilima stizali su do Rusije, Engleske, Finske, pa čak i do Amerike. Tako su dobili i ime – reč „Viking“ najvjerojatnije znači „morski ratnik, koji se upušta u duga putovanja daleko od domovine“.
Vikinško jedro na horizontu značilo je nevolju. Sa sjekirama i mačevima iskrcavali bi se na obalu, pljačkali manastire, sela, pa i čitave gradove.
U početku su i odazili tako brzo kao što su došli. Ali od sredine 9. stoljeća, sve više su se zadržavali u Engleskoj, gdje su nekoliko puta dolazili. Na kraju su se tu, kao i u Normandiji, nastanili. „Naziv Normandija potiče od Normana, odnosno Sjevernjaka“, podsjeća Waßenhoven i dodaje da su oni su tu vremenom sklapali mirovne sporazume s franačkim vladarima, te da su korišteni kao obalska straža od drugih vikinških grupa. Pokrštavanje paganskih plemena sa sjevera doprinijelo je tome da se ona nastane na kopnu.
Fantazija koja i dalje živi u Holywoodu
Vikinzi su i dalje popularan motiv u filmskoj umjetnosti, kao i u književnosti. Pritom se ti prikazi i dalje većinom baziraju na mitovima i legendama. Film „Sjevernjak“ (The Northman) režisera Roberta Eggersa tako prati mladog vikinškog princa koji traži pravdu za ubijenog oca. Cina tumači poznati švedski glumac Alexander Skarsgård, a oca, kralja Aurvandila Var-Ravena, filmska zvezda Ethan Hawke.
Ta epska fantastika inspirirana je „Hamletom“. Film je mističan i mračan i evocira magijske priče i mitove o Vikinzima iz ranog srednjeg vijeka. U glumačkoj postavi su i drugi proslavljeni i nagrađivani umjetnici poput Nicol Kidmann, Willem Dafoe, Anya Taylor-Joy, kao i čuvena pjevačica Bjork.
