„Život sa manje boli“ tema je okruglog stola, koji danas, u organizaciji Udruženja oboljelih od dijabetesa „DIABETno1“, održan u Banjoj Luci. Poručeno je da je nedostupnost senzora za mjerenje šećera u krvi najveći problem s kojim se suočavaju oboljeli od dijabetesa tipa 1. Iz fonda zdravstvenog osiguranja kažu da bi od neredne godine mogli snositi troškove nabavke senzora.
Dvadesetvogodišnjoj Milici Ilić iz Banjaluke prije 16 godina dijagnostifikovan je dijabetes tipa jedan. Život joj se, priča, promijenio iz korijena. Na hranu u kojoj je nekada uživala morala je da zaboravi, a promijenila je i brojne druge životne navike. Kaže da bi senzori za mjerenje nivoa šećera u krvi i te kako olakšali život oboljelima od dijabetesa.
„Kada shvatite da se morate barem pet, šest, sedam puta dnevno ubosti u prst da izmjerite šećer u krvi, svaki put morate da na to date inzulin, shvatite koliko je lakše kada imate senzor.“
Senzori bi oboljelima omogućili bezbolno i kontinuirano mjerenje šećera – poručuju iz Udruženja oboljelih od dijabetesa.
„Korištenjem senzora imamo manje uboda tako da djeca i omladina trpe manju bol. Zato i kažemo da je to za život sa manje boli”, naglašava predsjednica Udruženja oboljelih od dijabetesa „DIABETno1“ Jelena Škrbić Radić.
Fond zdravstvenog osiguranja od iduće godine trebao bi snositi troškve nabavke pomenutih senzora, obećavaju iz ove ustanove. Kako kažu, i do sada je bilo razumijevanja za ovu populaciju.
„Jedan od pokazatelja je da smo u zadnjih pet do šest godina povećali godišnja ulaganja za lijekove i medicinska sredstva, koja se koriste kod dijabetesa za više od 50 odsto. Ove godine to je oko 35 miliona maraka”, navodi Aleksandar Sekulić, zamjenik direktora FZO RS za pravne i finansijske poslove.
U Srpskoj ne postoji registar oboljelih od dijabetesa, tako da se ne može sa sigurnošu reći koliko je oboljelih od ove bolesti. Prema podacima Instituta za javno zdravstvo, taj broj kreće se oko 10.000.