Iako Centralna izborna komisija BiH još uvijek nije objavila konačne rezultate (a ovim tempom teško je predvidjeti i kad će), kombinatorike za sastavljanje vlada uveliko se postavljaju.
I to na svim nivoima.
Izetbegović suzio koalicioni kapacitet SDA
SDA je u suštini izborni pobjednik, no njen najveći problem je, a što je priznao i Bakari Izetbegović, koalicioni kapacitet. Svojom nakaradnom politikom Izetbegović je suzio ne samo svoj manevar, nego cjelokupne stranke, tako da je su za SDA ostali samo politički sateliti kao što je DF.
S druge strane, stranke Trojke (SDP, NiP, NS) zajedno s nekim drugim strankama koje su podržale Denisa Bećirovića imaju šansu da formiraju vlast u skoro svim kantonima bez SDA. Negdje će biti potrebno koalirati s NES-om (USK), negdje s PDA i Strankom za BiH (TK, ZDK, BPK), ali mogućnosti su realne i čini se vrlo izgledne s obzirom da su lideri već počeli ostvarivati prve kontakte.
Što se tiče Federacije BiH tu je nezaobilazan HDZ BiH. I na ovom nivou i SDA i Trojka imaju realnu šansu praviti vlast. No, problem je višeslojan. SDA je u panici pri samom pomenu da bi Trojka s partnerima mogla praviti vlast s HDZ-om, pa je krenuo spin u kojem su SDP, NiP i NS izdajničke stranke jer će u koaliciju s Draganom Čovićem. Daklem ako to radi Trojka to je izdaja, a kada SDA i DF to rade onda je to interes države!?
Pozadina ovog spina je u suštini jednostavna – SDA ne želi iz ruku ispustiti resurse koje godinama crpi za sebe. Međutim, da je i ovdje sužen koalicioni kapacitet SDA jasno je iz ranijih istupa Dragana Čovića. On je u nekoliko navrata izjavio da mu je Izetbegović nešto obećavao pa ga slagao, a osnovni primjer je Mostarski sporazum u kojem je Izetbegović stavio svoj potpis na ‘legitimno predstavljanje’, a kasnije se pravio lud da to ne postoji.
Jasno je da Čović definitivno neće u koaliciju s DF-om Željka Komšića, a to je danas zacementirao i Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990 kada je kazao da ko od hrvatskih stranaka ode s DF-om ne može računati na njihovu podršku. Pored toga, uveliko se špekulira da Čović u koaliciju sa SDA i DF-om ne bi mogao ući ni zbog premijera Hrvatske Andreja Plenkovića. Naime, Plenković je godinu dana lobirao za interese Čovića u EU i bilo bi čudno kada bi Čović to sve pogazio i ponovo pravio vlast SDA.
Priča o tome je komplicirano praviti vlast s više stranaka još je jedan spin SDA, jer je i sam Izetbegović ranije pozivao na formiranje što šireg bloka stranaka za formiranje vlasti. Sad kada mu se izmiče vlast, to je odjednom loša ideja. Da je stranka Bakira Izetbegovića u ozbiljnoj panici vidi se po histeričnim reakcijama njihovim propagandnih puškarnica. Iz njih se svako malo ispali kombinacija po kojoj Trojka i SDA mogu formirati vlast bez HDZ, a na državnom nivou i bez SNSD-a. Sve samo da SDA ostane u vlasti.
A što se tiče državnog nivoa, tu je situacija matematički možda jednostavna, ali politički komplicirana. Naime, i tu bi i SDA i Trojka mogle formirati vlast s HDZ-om i SNSD-om (po nekim računicama može i bez SNSD-a). No, ključnu ulogu ima Predsjendištvo BiH. Prema neformalnom pravilu, predsjedavajući Vijeća ministara BiH treba biti neko iz reda Hrvata. Izetbegović se još prije izbora odlučio da to bude HDZ-ova Jelka Miličević čime ja jasno poručio da za SDA nema drugog partnera osim HDZ-a. Kao i na federalnom nivou, SDA i ovdje spinuje kako će Trojka nešto isporučiti HDZ-u, a sam Izetbegović je to uradio još i prije izbora!?
Vratimo se na kombinatorike.
Kako će Čović legitimizirati Komšića?
Ukoliko bi HDZ izabrao SDA, a samim tim i DF, mandatara za sastav Vijeća ministara moralo bi predložiti Predsjedništvo BiH u kojem je Željko Komšić. Dakle, i Komšić bi morao glasati ‘za’, ako recimo Denis Bećirović ne da svoj glas. Time bi Čović faktički legitimizirao Komšića u Predsjedništvu. Pored toga, trebali bi im glasovi DF-a u Predstavničkom domu za izglasavanje Vijeća ministara BiH, čime Čović opet dolazi u situaciju da ovaj put DF odnosno Komšić legitimizira ministre iz HDZ-a.
Na kraju potrebno je razbiti još jedan spin koji dolazi iz SDA-DF kuhinje. Naime, tvrdi se kako će Trojka morati pristati na izmjene Izbornog zakona onako kako to Čović želi. Postavlja se pitanje zašto bi Čović dao drugačije zahtjeve Trojci u odnosu na SDA? Dakle, ako je to zahtjev Čovića onda će ga isporučiti bilo kome.
S druge strane, jasno je da Čovićeve želje niko ne može ispunjavati mimo presuda Evropskog suda za ljudska prava, a pored toga svi lideri – pa i Izetbegović i Komšić – obavezali su se kroz razgovre i sporazum sa predsjednikom Vijeća EU Charlesom Michelom da će o izmjenama Izbornog zakona razgovarati nakon izbora i formiranja vlasti. A kako će razgovori završiti, ne moguće je obećati bilo kome.
(Raport.ba)