Šest godina je arheolog Howard Carter uzalud kopao pustinjski pijesak u „Dolini kraljeva” u potrazi za Tutankamonovom grobnicom. Njegov financijer, lord Carnavon, postao je nestrpljiv i dopustio je Carteru još jedan pokušaj.
I tada je dječak Hussein Abd el-Rassula, koji je nosio vodu radnicima, na jednoj kamenoj stepenici ispod ruševina naišao na kamenu ploču koja je bila zatrpana kamenjem. Bilo je to 4. studenoga 1922.
Sam Carter je kasnije pričao da je dječak, oponašajući europskog arheologe, lupkao štapom po kamenju.
„Vidiš li nešto?” –„Čudesne stvari”
Radnici su nastavili kopati i otkrili ukupno 16 stepenica, a pronašli su i dva pečata s kraljevskim simbolom Tutankamona. Ali tek kada je lord Carnavon stigao iz Engleske, Carter je 26. studenoga otvorio predvorje grobnice. „Vidiš li nešto?”, pitao ga je lord. „Da, čudesne stvari”, odgovorio je Carter.
Arheolozi su naišli na neizrecivo blago koje ljudske oči nisu vidjele više od 3000 godina.
„Imali smo dojam da gledamo u prostoriju za operne rekvizite neke opere”, opisao je kasnije svoje prve dojmove Carter.
„Detalji unutrašnjosti komore polako su izranjali iz magle, čudne životinje, kipovi, zlato, svjetlucavo zlato posvuda.”
Oduševljenje faraonom
Glas o senzacionalnom pronalasku brzo se proširio i pokrenuo globalnu „Egiptomaniju”.
„Arhitekti su radili fasade u egipatskom stilu, ženske torbice, staklenke za kekse i boce za sokove ukrašavane su simbolom pozlaćene kraljeve maske”, piše Carterov biograf Harry Victor Frederick Winstone.
Mogle su se kupiti čak i Tutankamonove bluze, dok je proizvođač automobila General Motors kupcima reklamirao vozilo u obliku faraonskog projektila. U samoj Dolini kraljeva, brojni posjetitelji su dolazili na mjesto iskopavanja: mještani i turisti iz cijelog svijeta željeli su baciti pogled na blago antike i eventualno se dokopati nekog suvenira. Carter i njegov tim su imali problema zadržati ljude na distanci.
Grobnicu je čuvao bog smrti, Anubis
Deset godina britanski arheolog i njegovi pomagači pedantno su popisivali svaki grobni predmet. Svaki pojedinačni primjerak je fotografiran i pakiran, veći eksponati su malom željeznicom prevezeni do Nila i tamo ukrcani na brodove. Najvažniji se sada nalaze u Egipatskom muzeju u Kairu i Luksoru.
Najpoznatiji od oko 5400 pronađenih predmeta je faraonova plavo-zlatna posmrtna maska, teška jedanaest kilograma. Carter ju je pronašao u grobnoj komori. Okružen s četiri svetišta od pozlaćenog drva, u kamenom sarkofagu u kojem su bila tri lijesa umetnuti jedan u drugi, balzamirani faraon ležao je u lijesu od 225 kilograma čistog zlata. Posmrtna maska mu je prekrivala lice.
U jednoj drugoj komori je kip egipatskog boga mrtvih, Anubisa, čuvao je škrinju u kojem se nalazila Tutankamonova utroba.
Slabašno dijete, kralj 18. dinastije
Tutankamon je bio sin faraona Ehnatona. Nefertiti nije bila njegova majka, kako se često pogrešno tvrdi – iako je bila Ehnatonova glavna žena. Tutankamon je bio dijete konkubine, vjerojatno njegove sestre. Stupio je na prijestolje s osam godina. Isprva su ga zvali Tutanhaton – „Živa slika Atona” – jer se pri njegovu rođenju štovao bog Aton. Kasnije, kada se svećenstvo počelo moliti bogu Amonu, on je promijenio ime u Tutankamon.
Ovaj kralj-dijete iz 18. dinastije Novog carstva umro je 1323. prije Krista, sa samo 18 ili 19 godina. Neka istraživanja mumije ukazuju na to da je faraon umro od posljedica nekog nesretnog slučaja, ali to nije jasno dokazano. Sigurno je, međutim, da je mladi faraon za života bio prilično slabunjav. Već prije nekoliko godina je jedan međunarodni znanstveni tim ustanovio da je bolovao od teške bolesti kostiju i malarije, kao i od genetskih deformacija poput rascjepa nepca i zgrčenog stopala.
Faraonovo prokletstvo
Mada Tutankamon za života nije bio moćan faraon, danas njegovo ime zna cijeli svijet. Njegova grobnica je i danas magnet za turiste. Jer za razliku od grobnih priloga, sarkofag s mumificiranim tijelom faraona još uvijek počiva u grobnoj komori. Veličanstvene slike na zidovima ilustriraju život i smrt Tutankamona.
I dan danas se priča o “faraonovom prokletstvu”, kojim je zaštitio svoj grob od uljeza. Jer nedugo nakon otvaranja komora, Carterov nalogodavac, Lord Carnavon, je umro, a uslijedile su i druge misteriozne smrti u okruženju arheologa. To je potaklo pravu medijsku histeriju, mada je sam Carter te legende o „faraonovom prokletstvu” nazvao „potpunom glupošću”.
Nema mira za Tutankamona
Nakon što je bila izvrsno sačuvana više od 3000 godina, turizam je ozbiljno ugrozio mumiju. Tijekom godina su kombinacija prašine, oscilacija u vlažnosti i velikog broja posjetitelja koji su ulazili u malenu komoru ostavili trag.
Iako danas poklopac od pleksiglasa štiti sarkofag od vanjskih utjecaja, valjalo je nešto hitno poduzeti. Stoga je od 2009. do 2021. tim restauratora počeo raditi kako bi popravio štetu. Sada stare zidne slike blistaju u novom sjaju, postavljene su nove barijere i instaliran je sofisticirani sustav ventilacije te izgrađena nova platforma za posjetitelje.
100. godišnjica otkriće Tutanakamonove grobnice trebala je biti obilježena 4. studenoga otvaranjem novog Velikog egipatskog muzeja (GEM). Radi se o gigantskom zdanju površine preko 40.000 četvornih metara. Ali datum otvaranja je pomaknut, vjerojatno će muzej otvoriti vrata posjetiteljima tek sljedeće godine.
U njemu će biti, po prvi put, izloženo svih 5400 predmeta iz Tutankamonove grobnice – uz brojne druge drevne eksponate, od kojih neki nikad prije nisu bili predstavljeni javnosti. Do sada je najveći dio postava bio u potpuno pretrpanom Egipatskom muzeju na trgu Tahir u središtu Kaira. No Tutankamonova mumija se neće tu useliti. On i dalje počiva u svojoj grobnoj komori – sada već više od 3200 godina.