Ideja je privlačno jednostavna: zapad bi trebao uzeti milijarde dolara zamrznute ruske imovine za financiranje obnove u Ukrajini. No taj plan suočava se s pravnim problemima zbog kojih je dosad učinjeno vrlo malo Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u veljači prošle godine, ekonomskim sankcijama bez presedana protiv Moskve zapadne su banke i dužnosnici zamrznuli oko 350 milijardi dolara državne imovine, deviznih rezervi i imovine oligarha.
Gotovo godinu dana kasnije, političari i aktivisti na zapadu požuruju da se to neiskorišteno bogatstvo stavi u funkciju obnove ratom uništene infrastrukture, domova i tvrtki u Ukrajini.
“Toliko je štete napravljeno, zemlja koja iza toga stoji morala bi platiti”, rekla je prošli mjesec kanadska potpredsjednica vlade i ministrica financija Chrystia Freeland na Ekonomskom forumu u Davosu.
U prosincu, Kanada je krenula prvi puta s postupkom da se oduzme i namijeni za Ukrajinu oko 26 milijuna dolara u vlasništvu sankcionirane tvrtke oligarha Romana Abramoviča što je ruski veleposlanik usporedio s “pljačkom usred bijela dana”. Ranije ovog mjeseca, Europska komisija obećala je “ubrzati rad na korištenju ruske zamrznute imovine za obnovu ukrajinske infrastrukture”. Poljska i tri baltičke države javno pozivaju na akciju “što je brže moguće”. Estonija je najavila da će biti predvodnica u EU-u, predstavljajući svoje vlastite planove konfiskacije.
“Putin je uništio, mora i popraviti”, rekao je bivši američki investitor i aktivist Bill Browder, uporni borac protiv Kremlja, u nedavnom intervjuu za agenciju France presse.
Čovjek koji stoji iza “zakona Magnitsky”- pionirske legislative za kažnjavanje kršitelja ljudskih prava i zamrzavanje njihove imovine – sada traži pritisak na parlamentarce.
“Dosad postoji 50 različitih alternativnih prijedloga kako da se to učini. A ako želite osigurati da se nešto nikada ne učini, predstavite 50 različitih prijedloga”, kazao je Browder.
Američki Kongres održava saslušanja o načinima na koje bi američki zakon mogao biti izmijenjen da omogući trajno oduzimanje imovine, iako je administracija američkog predsjednika Joea Bidena oprezna prema toj ideji.
Zarade stečene kriminalom?
Pravni stručnjaci rade razliku između privatne imovine koju su zamrznule zapadne vlade – poput jahte oligarha – i državne imovine, kao što su rezerve u stranim valutama ruske središnje banke. U slučaju privatne imovine, pravne zaštitne mjere znače da zapadne države mogu trajno oduzeti imovinu samo u ograničenom broju slučajeva – najčešće kada se može dokazati da se radi o zaradi stečenoj kriminalom.
No premda ruski oligarsi djeluju u mutnoj vodi ruskog kapitalizma, “mi zapravo ne znamo da je imovina koja je zamrznuta prihod od kriminala”, rekao je Anton Moiseienko s Australskog nacionalnog sveučilišta za AFP. Oduzimanje bi bilo izazov za temeljna prava i ljudska prava, kao što je pravo na privatnu imovinu, zaštitu od arbitrarnih kazni ili prava na pošteno suđenje. U pitanju bi bilo i pozivanje zapada na poštivanje pravne države.
“Kako ćete dokazati da (oduzeta imovina) predstavlja zaradu od kriminala bez suradnje Rusije”, dodao je Moiseienko, međunarodni pravni stručnjak.
Drugi problemi proizlaze iz bilateralnih ili međunarodnih ugovora o ulaganjima potpisanih s Rusijom koji bi potencijalno mogli izložiti države pravnim tužbama na međunarodnim arbitražnim sudovima. Kanada je dosad jedina zemlja koja je poduzela, kako to Moiseienko naziva, “jedinstveni agresivni pristup”. “Bit će zanimljivo vidjeti kako će se to razriješiti na sudu”.
Imunitet
Državna imovina poput rezervi središnje banke predstavlja različite, ali jednako zamršene probleme jer je pokrivena takozvanim “suverenim imunitetom” koji podrazumijeva da jedna država neće zaplijeniti imovinu neke druge.
“Međunarodno običajno pravo državnog imuniteta općenito štiti državnu imovinu od zapljene”, napisao je Paul B. Stephen u časopisu Capital Markets Law Journal prošlog lipnja, u pregledu postojećeg zakonodavstva.
“Iznimke postoje, ali je opseg nejasan”, dodao je.
Živa debata razvila se između stručnjaka nakon ruske invazije. Neki se pozivaju na međunarodno pravo protumjera, prema kojem jedna država može nametnuti troškove drugoj kada ova djeluje izvan granica međunarodnog prava. Ali tzv. “protumjere” trebale bi biti reverzibilne. Mnogi pravnici vjeruju da je najbolja šansa Ukrajine za kompenzaciju pokušati iznuditi povoljan sporazum za prekid borbi, koji bi uključivao odštetu – na koju ima pravo prema međunarodnom pravu. Ali drugi su za radikalniji pristup koji bi poslao poruku i drugim zemljama, uključivo Kinu.
“Čini se nelogičnim da Putin može izmisliti nove vrste zločina, a mi ne možemo iznova izmisliti pravni okvir za odgovor na te zločine”, zaključio je Browder.