Evropska unija, SAD, OSCE i drugi međunarodni zvaničnici konstantno pokušavaju ukazati na manjkavosti pravosudnog sistema. Posebna pažnja uvijek je usmjerena na potrebne izmjene Zakona o VSTV-u BiH, ali i borbu protiv korupcije. Umjesto poboljšanja do kojeg bi dovelo praćenje savjeta međunarodne zajednice – tužioci, posebno u predmetima od javnog interesa, kao što su ubistvo Dženana Memića ili Afera Asim, gube slučaj pred sudovima. Razlozi brojni, ali i već poznati. Prvi, navodi sagovornik FTV, jeste politizacija pravosuđa.
“Mi više ne smijemo bježati od toga da imamo jedno potpuno politizirano pravosuđe, od najviših do najnižih nivoa, i to se jasno ogleda da imamo sistemsko odbijanje da se procesuira korupcija. Postoje vrlo jasno oni koji su nedodirljivi. Drugi segment jeste sasvim sigurno neznanje tužilaca i onda na kraju, kao neki dodatni segment koji uključuje i ovu politizaciju i neznanje, jeste kakav je sistem sankcija i benefita”, kaže Denis Džidić, direktor i izvršni urednik BIRN-a.
Eduakcije, mentorstva, ali i sankcionisanje lošeg rada moglo bi dovesti do poboljšanja. Ipak, postaje očigledno da su korjenite promjene neophodne, jer na kraju, osim takvog pravosudnog sistema i manjka povjerenja, svaka istraga, podignuta optužnica, sudski proces, a posebno onaj čiji je epilog oslobađajuća presuda – košta.
“Sigurno košta jako puno, to jest jedan od aspekata o kojima se treba voditi računa”, ističe Arben Murtezić, direktor Centra za edukaciju sudija i tužilaca BiH.
“Ono što znamo jeste da se radi o milionskim iznosima, taj nerad. Recimo, Alija Delimustafić od podizanja optužnice do sada je prošlo nekoliko godina, postupak nije još ni počeo. Samo taj predmet je koštao državu preko pola miliona, a da još nije počeo postupak. Mi redovno nakon oslobađajućih presuda viđamo da ljudi tuže državu zbog vremena koje su proveli u pritvoru, zbog toga što su izgubili neki posao zbog toga i ponovo te odštete su već sada redovno po više desetina hiljada maraka – u nekoliko predmeta je to bilo i po nekoliko stotina hiljada”, dodaje Džidić.
On napominje i kako se vidi da se VSTV BiH ne bavi ključnim problemima. Jedan od prvih koraka bilo bi usvajanje izmjena Zakona o VSTV-u BiH, koje podrazumijevaju uvođenje imovinske kontrole pravosudnih funkcionera. Time bi svaka nemogućnost opravdavanja imovine upućivala na koruptivne elemente. Osim toga, važno je raditi i na poboljšanju transparentnosti i jačanju povjerenja, što su stavke u kojima pravosuđe BiH u posljednje vrijeme napreduje.
“Ja već vidim neke određene pomake. Novi glavni tužilac je relativno nedavno imenovan, u smislu da nije više v.d. već da je zaista imenovan. Mislim da on ima šansu. Puno toga zavisi od ličnosti glavnog tužioca”, smatra Murtezić.
Sličan stav imaju i u OSCE-u, gdje su još 2018. upozoravali da kvalitet optužnica treba poboljšati, ali i kontrolu sudija prije nego što neka optužnica bude potvrđena. Sada, kažu, vidi se spremnost za provedbu njihovih preporuka. No, pitanje je koliko još nepodignutih optužnica za očigledne koruptivne radnje i koliko još skupih oslobađajućih presuda ćemo dočekati dok ta spremnost ne pokaže konkretne aktivnosti.