Oružana pobuna Jevgenija Prigožina, vođe grupe Wagner, stavila je na kocku budućnost ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua, uprkos njegovom bliskom odnosu s predsjednikom Vladimirom Putinom. Šojgu ima dugu političku karijeru bez premca u postsovjetskoj Rusiji, a njegovo prisustvo u središtu moći u Moskvi prethodilo je pojavljivanju Putina na sceni.
Šojgu je na dužnosti više od deset godina i nije samo Putinov saveznik, već i jedan od njegovih rijetkih prijatelja unutar ruske elite. Njih dvojica su zajedno plivali u dalekom Sibiru, išli zajedno u ribolov i igrali u istom hokejaškom timu. Sada se njihovo prijateljstvo i njihova desetljećima duga politička karijera suočavaju s najvećim ispitom nakon oružane pobune vođe grupe Wagner, koji je kritizirao način na koji je ministar odbrane vodio rat u Ukrajini.
No, čini se da je Putin izbjegao pobunu nakon iznenadnog posredovanja bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Ipak, Šojguov položaj ostaje upitan zbog neviđene oštrine Prigožinovih napada na njega i načina na koji je obavljao službu. Prigožin je uspio zauzeti sjedište Južne komande ruske vojske u Rostovu na Donu, gdje se nalazi glavni štab za ruske vojne operacije u Ukrajini.
Komandant grupe Wagner optužio je Šojgua da je pobjegao “kao kukavica” i obećao da će ga “zaustaviti”. Ministra odbrane u to vrijeme nije bilo nigdje i nije se pojavljivao u javnosti.
Ranije je vođa Wagnera optužio Šojgua i svog drugog protivnika, načelnika Generalštaba Oružanih snaga Valerija Gerasimova, da su odgovorni za smrt “desetaka hiljada Rusa” u ratu i “predaju teritorija neprijatelju”. Šojgu je porijeklom iz regije Tuva u južnom Sibiru i među rijetkim je neetničkim Rusima koji su zauzeli visoke položaje u vladi nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Uspon
Svoj uspon počeo je 1994. kada je imenovan za ministra za vanredna stanja u prvim godinama predsjedničkog mandata bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina. Šojgu postaje poznat Rusima i ubraja se među najpopularnije političare u zemlji, budući da je putovao širom zemlje kako bi se nosio s različitim katastrofama od avionskih nesreća do zemljotresa.
Šojgu je služio u vladi tokom mandata desetaka premijera, a tu dužnost je obavljao do 2012. godine, kada je imenovan guvernerom Moskovske regije, a zatim ga je Putin imenovao za ministra odbrane iste godine nakon korupcijskog skandala koji je srušio njegovog prethodnika Anatolija Serdjukova.
Šojgu je dobio čin generala odmah nakon što je postavljen za ministra odbrane, uprkos tome što nije imao nikakvog vojnog iskustva na visokom nivou, ali je uspješno nadgledao operacije, između ostalog i intervenciju u Siriji 2015. koja je zadržala na vlasti moskovskog saveznika Bashara al-Assada. Na svoj 65. rođendan Putin mu je uručio poseban dar, orden Zasluga za domovinu, jedno od najvećih ruskih odlikovanja, koji je dodao u već punu škrinju ordena.
Najveći gubitnik
Međutim, daleko manje uspješan rat u Ukrajini neprestano otvara pitanja o njegovoj budućnosti. Pogotovo jer se Kremlj ispočetka nadao da će ruski tenkovi ući u Kijev. Prije izbijanja pobune prošlog petka navečer, Šojgu je bio pod ogromnim pritiskom zbog Prigožinovih kritika i nenapredovanja ruskih oružanih snaga. Dvanaestog juna je objavljen videosnimak koji prikazuje Putina i Šojgua kako prisustvuju dodjeli medalja u vojnoj bolnici. Na videosnimku se vidi kako ruski predsjednik okreće leđa ministru odbrane s očiglednim prijezirom.
Direktor Francusko-ruskog opservatorija Arnaud Dubien smatra da je “najveći pobjednik večeri bio Lukašenko”, dok je “najveći gubitnik Šojgu”. Kada je riječ o Pierreu Razouxu, istraživača na francuskom Institutu za mediteranske strateške studije kaže da je Prigožin “želio poslati poruku da Šojgua i Gerasimova treba otpustiti jer su nesposobni i da treba promijeniti strategiju”.
Nagađanja o alternativi
U međuvremenu, nestali su znakovi mačo prijateljstva i zajedničke fotografije lovačkih izleta kao 2017. Umjesto toga, Šojgu se pojavljuje na izblijedjelim sastancima dok izvještava Putina ili se njegovo lice vidi na rubu ekrana dok predsjednik nadgleda videokonferenciju. Prigožin se, također, usmjerio na Šojguovu porodicu, posebno na Alekseja Stoljarova, muža njegove kćerke Ksenije, koji radi kao fitness bloger i distancirao se od rata. Opozicijski mediji su saopćili da je Stoljarov lajkao antiratnu objavu.
Telegram kanali na ruskom jeziku puni su nagađanja o tome ko bi mogao naslijediti Šojgua, a najizglednija alternativa je Aleksej Djumin, guverner Tulske oblasti, koji je ranije obavljao visoke dužnosti u vojsci i predsjedničkom osiguranju.
“Šojguova grupa je na rubu kolapsa, a sam Sergej Kužugetovič (Šojgu) je sramota i najvjerojatnije će podnijeti ostavku”, rekao je vrlo praćeni Telegram kanal Preemnik.