Učenici generacija su svakom mjestu i školi ponos pa takva je situacija i sa onima u Tuzli. Međutim, moglo bi se reći da se njihovim uspjesima raduju samo porodica i građani dok političari, barem njih većina, ne. To je pokazalo i glasanje zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona koji su odbili inicijativu da se na poseban način promovišu nadareni osnovci i srednjoškolci.
Naime, riječ je o inicijativi zastupnice Amre Skupštini Tuzlanskog kantona Amra Nadarević-Vodenčarević koja je upućena na nedavnoj sjednici, a u kojoj je predloženo da se na vidljivim mjestima izvrši postavljanje portretnih fotografija učenika generacija.
Ona je smatrala da će se na ovaj način odati priznanje izvrsnim učenicima te na taj način motivisati i ostali da idu putem njihovog uspjeha.
Međutim, razočarano je obavijestila javnost da njena inicijativa nije naišla na podršku njenih kolega.
“Ovih dana portali objavljuju biografije učenika generacije. Neki su sa samo 15 godina postigli izvanredne stvari: govore dva strana jezika, završili su paralelno muzičku školu, postigli uspjehe u sportu te bore se na svakom polju. No, evo da vas podsjetim – moje kolege, zastupnici u SKUPŠTINI TK odbile su moju inicijativu da se takva djeca promoviraju”, napisala je ogorčena zastupnica koja je na kraju postavila i pitanje svojim kolegama:
“Dragi zastupnici, da li vam je žao sada kada vidite impresivne biografije ove djece?”.
Na fotografiji glasanja koje je objavila je vidljivo da su glasala 32 zastupnika od kojih je 19 bilo “suzdržano”, a 13 “za”, dok protiv ove inicijative nije bio niko.
Podsjećamo, među učenicima generacije sa područja Tuzlanskog kantona je i dječak Kenan Buljubašić iz Gračanice koji se nije samo odrekao svog slobodnog vremena da bi ostvario ovaj uspjeh, već je u godinama dok je još išao u obdanište morao da se suoči sa teškom dijagnozom i uz borbu za izliječenje redovno se i školovao i postao primjer mnogima.
Kenan Buljubašić je pobijedio leukemiju, a onda je postao i učenik generacije OŠ “Hasan Kikić”.
Postavlja se pitanje da li onda Kenan i njegovi vršnjaci, ali i stariji učenici ne zaslužuju da dobiju barem fotografiju na vidljivim mjestima kao priznanje?