Bosančica je autentično pismo, nastalo u srednjovjekovnoj Bosni. Najstariji dokument pisan bosančicom je Humačka ploča iz 10. vijeka, dok je najpoznatija Povelja Kulina bana iz 1189. godine. Ovo drevno pismo, koje je do sada bilo prisutno uglavnom u naučnim krugovima, sada će biti dostupno za izučavanje osnovcima i srednjoškolcima u školama u Tuzlanskom kantonu, unoseći u njihove učionice djelić bogate historije naše domovine.
Ukupno 22 nastavnika i profesora iz osnovnih i srednjih škola sa područja Tuzlanskog kantona imali su ovog ljeta stručno usavršavanje iz oblasti starobosanskog pisma bosančice. Oni će od ove školske godine voditi nastavu o ovom pismu u okviru sekcija za Bosanski jezik i Historiju. U kantonalnom Pedagoškom zavodu, koji vodi ovaj projekat, kažu da su željeli unaprijediti rad sekcija u školama, kroz jedan od simbola naše kulturne baštine.
MERSED ŠLJIVIĆ, stručni savjetnik za povijest, Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona
“Ovom sekcijom mi želimo da oživimo to pismo, pa kroz pismo da oživimo i jezik. To je identitetsko pitanje, to je naša tradicija, to je naše pismo”.
Osim brojnih natpisa na srednjovjekovnim stećcima, na bosančici su bosanski franjevci od 16. do 18. vijeka štampali i oko 40 knjiga.
MUHAMED HODŽIĆ, profesor Bosanskog jezika i književnosti, OŠ “Kreka”, Tuzla
“Bosančicom smo pisali sve do dolaska Austro-Ugarske, mada su pojedinci i tada nastavili da pišu bosančicom. Naravno, naši banovi, kraljevi i vojvode, kneževi, pisali su bosančicom dug period”.
Sačuvano je nekoliko stotina dokumenata napisanih bosančicom, a riječ je uglavnom o srednjovjekovnoj diplomatskoj pošti tadašnje vlastele. Prijepisi ovih dokumenata nalaze se u institutima i na fakultetima u Bosni i Hercegovini, ali sačuvan je vrlo mali broj originalnih dokumenata.
MUHAMED HODŽIĆ, profesor Bosanskog jezika i književnosti, OŠ “Kreka”, Tuzla
“Koliko ja znam, samo imamo originalnu povelju kralja Dabiše, a nju smo dobili čini mi se od Mađara na poklon, a svi originali su ipak vani. Neki kažu zato su i sačuvani. Da su bili u Bosni pitanje je, kakvu smo imali burnu prošlost, da li bi išta bilo sačuvano”.
U Pedagoškom zavodu Tuzlanskog kantona se nadaju da će interes za izučavanje bosančice biti izražen kod djece i da će to voditi tome da u narednim decenijama dobijemo nove stručnjake u ovoj oblasti.
MERSED ŠLJIVIĆ, stručni savjetnik za povijest, Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona
“Mogu reći da nemamo baš neki širok izbor stručnjaka, mada ima nekih pomaka u zadnje vrijeme i Institut za jezik u Sarajevu je pokrenuo te neke aktivnosti i napravio program konverzije iz bosanskog jezika u bosančicu”.
Osim u Bosni, bosančicom su se u srednjem vijeku služili i u Dubrovniku i Makedoniji, na dalmatinskim ostrvima i u pojedinim krajevima sjeverne Hrvatske. Kod bosanskih franjevaca, bosančica se zadržala do polovine 19. vijeka, a kod bošnjačkih porodica sve do polovine prošlog vijeka.