Nema tome dugo, prije samo 11 godina, Žalgiris, a samim time i litavska košarka, povukli su hrabar potez. Ponos litavske košarke vrludao je između bankrota i nade koju je nudio svojim velikim bankovnim računom Vladimir Romanov, ruski biznismen, na čelu kluba. Romanovljeva ambicija bila je ogromna, u jednom je trenutku poželio biti i predsjednik Litve, toliko je bio moćan.
Navijači Žalgirisa su ga prvi provalili. I pitanje je što bi bilo danas od Litve, ali i od Žalgirisa, da je Romanov ostao gazda kluba, a usput i postao prvi čovjek ove baltičke države. Uglavnom, Romanov je morao napustiti Žalgiris i Litvu, a klub je odlučio izaći iz VTB lige. U isto vrijeme napravljen je temelj za jaku nacionalnu litavsku ligu. U nju je investiran novac, zamrznuto je članstvo u društvu najboljih i počelo se raditi na izgradnji jednog novog sustava košarke.
Danas je litavska liga dobro posložena, ima samo deset članova, od kojih njih više od polovice igra neki od četiri europska kupa, a Žalgiris je jedan od nositelja A licence Eurolige, momčad koju se nešto pita kad se odlučuje. Danas je Žalgiris daleko od bankrota i sumnjivih ruskih investicija, danas je to klub koji je stigao do proračuna od 17 milijuna eura, ali i primjer najtransparentnijeg europskog košarkaškog kluba. Naime, sam klub objavljuje točne iznose plaća svakog igrača, a proračun za momčad iznosi između šest i sedam milijuna eura.
Liliputanac u Euroligi
Dobar dio tog proračuna puni se prihodom od ulaznica, jer je Žalgirio Arena konstantno puna, a u državi u kojoj je košarka važnija od bilo kojeg drugog sporta može se doći i do sponzora. Danas je Žalgiris, nakon sedam kola Eurolige na vodećem mjestu Eurolige, s omjerom 6-1. A u toj Euroligi, iako je i dalje liliputanac po proračunima, koji su malo gdje ispod dvadeset milijuna eura, Žalgiris je pronašao svoj put.
Jer, da je ostao s Romanovim na čelu, da je Žalgiris ostao mediokritetski skriven u raljama VTB lige, a na koncu dana u njoj i utopljen, da litavska košarka nije shvatila da je njezina najveća snaga ono što može napraviti sama, bez tutorstva sa strane, jedina država u Europi u kojoj je košarka važnija od nogometa ostala bi na vjetrometini povijesnih okolnosti, danas vjerojatno usputni spomenar na bogatu prošlost koje više nema.
Litva bi tada bila košarkaški poput Hrvatske, a Žalgiris bi vjerojatno bio u nekom scenariju poput tradicionalnih rivala, kao što su Cibona, Split ili Zadar. U principu nigdje.
Krivi uzori
Međutim, u Litvi su imali viziju. I zaigrali su na jednu kartu. Žalgiris je imao u rukama ono čega se Cibona ili hrvatska košarka nauštrb ABA lige odrekla, fiksnog članstva u Euroligi. Na temelju toga Žalgiris je i danas nositelj A licence. U isto vrijeme je litavska liga sve više jačala, pa je Žalgiris danas, iako je prvi u Euroligi sa skorom 6-1, u litavskom prvenstvu, sve boljem i neizvjesnijem, nakon uvodnih šest kola upisao dva poraza. Više nego u Euroligi.
I pune su tribine. Svake sezone pojavi se neki novi Litavac koji ubrzo završi i u reprezentaciji, perspektiva postoji.
Često se na ovim prostorima ugledamo na krive uzore. Iako se sa Zvezdom i Partizanom dijeli ista liga, baštini kroz nju neka zajednička povijest, sustav koji postoji u ta dva kluba posve je nemoguće prenijeti u naše okvire. Jer, ovdje ne postoji Vučić koji će narediti da se utuku milijuni u ta dva kluba, a oba imaju proračune oko 25 milijuna eura. Kombinirano 50.
Ovdje se i dalje skuplja novac za poslati neke klince na turnir, ovdje se i dalje jede po benzinskim stanicama, ovdje je amaterizam ušao u sve pore. Na žalost, nekada je amaterizam u sebi sadržavao i entuzijazam, a kad nestane entuzijazma, pa se sve provuče kroz elementarno neznanje, strah, pomanjkanje vizije ili što već, pretvorimo se državu koja živi na uspomenama, a ne u realnom vremenu.
Koja živi od toga da im se smiluju centri moći u regiji, pa se dogodi dobro suđenje u Novom Mestu ili se pronađe neka žrtva za koju će se odrediti da je zbog unitarnih interesa zgodnije da ispadne od naših klubova.
Ovdje se i dalje posprdno gleda na hrvatsku ligu. Jer, eto, ABA liga, znate. Što, kvragu? Mogao je, recimo, Žalgiris, ostati u VTB ligi. Ali, tamo su bili neki pametniji ljudi.
(Sportske novosti)
