Selektor košarkaške reprezentacije BiH Adis Bećiragić (55) gostovao je na FACE TV u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića i Marjana Mijajlovića. Bećiragić je odveo BiH na Eurobasket, na početku razgovora je govorio o svojoj ulozi.
“U današnjoj košarci postoje dvije vrste trener – onaj koji zna košarku i koji zna da menadžira ljude. U reprezentaciji težina menadžerstva je mnogo veća jer u kratkom periodu treba da spojiš 12 različitih duša koji dolaze sa 12 različitih strana. I treba da se svi oko jednog cilja. To je više psihologija. Naravno, ne može bez košarake, ali psihologija je mnogo važnija kada si selektor.
Osjećaj nakon plasmana na Eurobasket?
“Ja sam uvijek sretan i zadovoljan bez obzira šta mi se desi u životu. Moja sestra Zehra me uvijek ruži i pita kako sam bez emocija. Nakon pobjede nad Kiprom igrači su me natjerali da izađem sa Fanatikosima i pjevam.Trudim se da budem miran.“
Kakve su nam šanse na Eurobasketu?
“Ja to uvijek govorim. Rođen sam u Sarajevu i 1982. godine sam počeo igrati košarku u KK Bosna. U mojoj generaciji su bili Nenad Marković, Danilović, Avdić, Firić, Alihodžić, ja…i svi smo mi postali igrači u odnosu na naš talenat. Neko je postao veliki igrač kao Danilović koji je otišao u NBA, Neno je bio lider takav kakav je bio, Avdija, Teoman, Dževdo, Firke ili ja. Ali, svi imamo isti mentalni sklop. Zašto? Zato što smo rasli u klubu koji je već 1982. godine bio prvak Europe, dva puta prvak Jugoslavije i jednom u finalu Kupa Radivoja Koraća. Mi smo rađani da prepotentno gledamo na sve. Mi u BiH smo sada malo iskompleksirani zbog svega što se desilo. Ljudi sa podsmjehom gledaju na ono što ja govorim kada igramo protiv Francuske ili bilo koga. Uvijek kažem da ćemo pobijediti jer zaista mislim da ćemo pobijediti. Nadam se da ova generacija može uraditi velike stvari! Što se tiče mentalnog sklopa nas i igrača – ratnički smo i raspoloženi da pobijedimo svakoga!
O dolasku na poziciju selektora BiH?
“Ja sam došao u veoma nezgodno vrijeme u reprezentaciju poslije trenera koji je godinama bio tu i koji se povukao dva mjeseca pred Eurobasket 2022. godine. Moja rahmetli majka je bila tu. Ja sam došao da provedem zadnja dva mjeseca s njom i na njenu naredbu sam preuzeo tim. Bukvalno sam bio stranac tu. Tim se godinama gradi i već je bio izgrađen. Odjednom je glava tima otišla tu i ja sam došao tu. Najteži zadatak mi je bio da se pojavim tu kao nova osoba sa novim shvatanjem košarke i života te da uklopim Musu koji je novi bio tu i Jusufa Nurkića koji je nakon nekoliko godina ponovo bio tu. To je baš jedan kulinarski zahtjev kad ti neko da začine koji nikada nisu bili zajedno. I mi smo trebali to da spojimo za mjesec dana i uspjeli smo. Tek nakon ove tri godine smo uspjeli da dišemo zajedno! Sad su sretni i zadovoljni što se može vidjeti kada vodimo 50 razlike kao da igramo protiv Hrvatske. Sve su to dobri momci, momčine i lijepo je biti u krugu ljudi koji se spoje u istom pravcu sa istim ciljem. Uspjeh je zagarantovan.”
O situaciji sa igračkim kadrom?
“Jedna od osnovnih stvari koja je nama potrebna je povećati broj igrača koji nam je u opticaj. Edinu Atiću je otac preminuo nakon utakmice i ostali smo bez jednog igrača. Samo nek nam jedan igrač izađe iz rotacije, onda imamo problem. Mi smo uspjeli da skinemo zvjezdicu Amaru Alibegoviću koji je igrao kao stranac. To je sramotno, ali je tako. Pa smo otvorili vrata. Mi kada smo radili taj projekat povratka Amarovog nazad, potiho sa tadašnjim predsjednikom Daliborom Milošom, istovremeno smo gurali i Luku Garzu. Rečeno nam je ‘Šta Bosanci, dosta vam je Amar, ne mogu dvojica’. Ali, gurnuli smo nogu između vrata da ne mogu više da zatvore. Sada je samo pitanje kada ćemo ponovo da gurnemo jer bi nam bilo važno da Luka Garza igra za nas kao domaći igrač nego kao stranac.”
O Amaru Alibegoviću?
“Da vam nešto kažem. Amar Alibegović nije imao šansu. Dva puta je bio odbijen da igra kao domaći. Niko to i ne zna. Onda je njegov otac Teoman, koji je moj dobar drug, bio toliko uporan u razgovorima sa mnom i ja sam mu poslije nekoliko puta da su nas odbili dva puta i kako ćemo? On mi je rekao ‘Ovako ćemo’. I on je bio uporan, a onda sam ja to okrenuo prema našem tadašnjem predsjedniku i napravili smo nas trojica jedan trougao. Tri mjeseca, svaki dan priča i na kraju ne znam kako je to predsjednik odradio.”
Da li će ostati selektor?
“To je jedna pravna stvar. Ja u ponedjeljak praktično završavam rad sa reprezentacijom. Po papirima moj ugovor ističe 15. februara. Šta će biti dalje ne znam.”
O Savezu?
“Pričao sam sa jednim političarem i on mi je rekao da će se određeni novac podijeliti savezima i da će i KS BiH dobiti novac. Savez je u dugovima, a sa ovim novcem bi trebao krenuti od nule i to bi bila velika stvar.”
O Skenderiji?
“Gdje god da dođemo igrati u BiH – uvijek nam je lijepo. Svugdje nam je atmosfera lijepa, ali čuo sam da ljudi oko mene govore da je atmosfera u Skenderiji posebna. Napravljena je 1969. godine. Ja sam 1985. godine prvi put igrao za KK Bosna i dao prvi koš. Skenderija ima nešto duhovno. Ima jednu čar koja se ne može opisati, već se mora doživjeti.”
Bećiragiću će ovo biti osmi Eurobasket.
“Ako odem na Europsko prvenstvo, to će mi biti osmo. Tri puta sam bio igrač sa reprezentacijom BiH, jednom kao selekto BiH te tri puta kao pomoćnik Boše Tanjevića. Dva Svjetska prvenstva sa Bošom Tanjevićem 2006. i 2010. godine sa selekcijom Turske. Šef (Tanjević) je jedna posebna ličnost. On je to sve započeo 70-ih godina. Prenio je na Pešića, pa na Draška Prodanovića i tako na sve nas. To ja tako gledam. To je duh nekakav. Mi smo ljudi koji smo Bosanci i Hercegovci. Mi smo ljudi koji su bili prvaci u bivšoj Jugoslaviji! To treba vratiti. Mi to nosimo u krvi. Mi imamo emociju, snagu i talenat da to uradimo. Da bi bio kontinuitet, mi moramo imati državu. Onog dana kad BiH bude država, onda će i sport imati kontinuitet.“