Reprezentativac Bosne i Hercegovine Tarik Muharemović je, ispostavilo se, napravio odličan potez dolaskom u Sassuolo. Ostao je žal mladom bh. stoperu što nije upisao debi za Juventus čiju je školu prošao, ali da se radi o igraču s velikim potencijalom znao je bivši igrač Bianconera Fabio Grosso koji mu je dao šansu u Sassuolu. Ne samo da je Muharemović odigrao gotovo sve utakmice, nego je sa zeleno-crnima izborio i plasman u Seriju A te tako “natjerao” ovaj klub da otkupe njegov ugovor od Juventusa za pet miliona eura.
– Ono o čemu sam nekada sanjao sada se ostvaruje. Presretan sam – pun impresija javio se Muharemović za Reprezentacija.ba portal.
Za Muharemovićeve igre u prvoj seniorskoj sezoni mediji u Italiji sipaju samo hvalospjeve. Ujedno je i među najbolje ocijenjenim igračima Sassuola.
– Kada je ljetos bilo izgledno da ću napustiti Juventus, samo mi je bilo važno da odem negdje gdje ću igrati i dobiti šansu da se pokažem, svejedno je li to Italija ili neka druga zemlja. Trener Fabio Grosso od prvog dana mi je dao do znanja da vjeruje u mene. Čak sada i kada nisam nastupio u nekim utakmicama, pričao je sa mnom i uvjeravao me da moje vrijeme tek dolazi. Pokazao je da nije samo veliko fudbalsko ime nego i veliki čovjek.
Njegova budućnost je već poznata. Sassuolo je nakon povratka među elitu bio dužan da otkupi Muharemovićev ugovor sa pet miliona eura, uz opciju da će Stara dama imati procent od 50 odsto od narednog transfera.
– U Sassuolu se lijepo osjećam, to je manji grad s otprilike 40 hiljada stanovnika, ali svi su tu kao jedna mala familija. I navijači su stalno uz klub, podržavaju nas, dolaze na utakmice… Za mene je svakako dobro što postoji ta klauzula prema kojoj me moraju otkupiti. Kažem već, lijepo mi je tu, ali ne bih detaljnije o tome svemu pričao s obzirom na to da sezone još traje. Ima vremena…
U Italiju je Muharemović stigao 2021. godine iz austrijskog Wolfsbergera. U tom momentu gotovo nemoguće je bilo reći “ne” Juventusu bez obzira što je znao da će morati dokazivati se kroz mlađe kategorije.
– Danas kada mi spomenu Juventus, naravno da mi je žao što nisam dočekao debi za prvi tim, najviše iz razloga što znam da sam zaslužio to. Puno toga dobrog smo napravili u mladim kategorijama, ali… Nije baš svima bilo jasna moja odluka da iz prvog tima Wolfsbergera pređem u Juventus. Bilo je komentara “zašto se vraćaš u omladinski fudbal”, ali volio bih vidjeti ko bi to mogao odbiti jedan takav klub. Iskustvo koje sam stekao danas mi niko ne može oduzeti i sve te lekcije koje sam naučio trenirajući sa velikim imenima.
Nije na tome stao.
– Chiellini mi je, naprimjer, davao savjete kako i gdje da se poboljšam, a ne smijem zaboraviti ni pomoć koju su mi od starta pružali Vlahović i Kostić. No, znate ko je mene posebno tamo oduševio? Kenan Yildiz. To je nakon, naravno Džeke, možda najbolji igrač s kojim sam igrao. Nevjerovatan je.
Nema sumnje da će, ukoliko nastavi sa ovakvim progresom, biti i važan dio selekcije koju sa klupe predvodi Sergej Barbarez.
– Biti dio reprezentacije je nešto posebno, san, ono o čemu sam kao dječak maštao. Džeko mi je uzor i zamislite osjećaja kada onda odjednom stojiš na terenu i on ti prilazi, a onda okreneš se – direktor ti Spahić. Ma, nema dalje (smijeh). Drago mi je što su konačno krenuli rezultati i što smo kvalifikacije odlično otvorili. Ipak, ne smijemo se zanositi, još puno utakmica je pred nama.
Zanimljivo je da je u proteklom periodu imao i opciju da igra za Sloveniju u kojoj je rođen, ali birao je srcem.
– Ne bih to ni nazvao opcijom. Slovencima sam zahvalan na interesu, tamo sam rođen, ali odmah sam znao za koji državu moje srce kuca. Odlučio sam se za zemlju u kojoj živi moja porodica, moj djed, nana… Svi oni su ponosni danas kada vide mene u dresu Bosne i Hercegovine.
U fudbalskim vodama je i Tarikov 19-godišnji brat Kenan koji pod ugovorom sa Rapidom iz Beča.
– Isti tip igrača je kao i ja, lijeva noga i stoper, ljetos ga je Rapid doveo iz Wolfsbergera. Nije lako, ovo mu je prva godina u Rapidu i na to sve imao je i povreda. Ipak, znajući kakav kvalitet ima, vjerujem u njega i niko od mene neće biti sretniji ako jednog dana zaigramo zajedno negdje. Najljepše bi bilo da to bude u reprezentaciji. Vidjet ćemo – na kraju je rekao Muharemović.
(Reprezentacija.ba)