Najviše meda iz BiH otišlo je u Katar – čak 36.432 KM vrijednosti. Turska, Njemačka i Švicarska slijede s gotovo zanemarivim iznosim
Dok statistike pokazuju da je izvoz meda iz Bosne i Hercegovine u prvom tromjesečju ove godine gotovo desetostruko veći u odnosu na isti period prošle godine, stvarna slika domaćeg pčelarstva i tržišta meda daleko je od medene.
Iz zemlje je izvezeno skromnih 847 kilograma meda u vrijednosti od 46.168 KM, dok je s druge strane uvezeno čak 149.731 kilogram, za što je plaćeno više od 1,27 miliona KM. Iako izvoz bilježi rast, on je i dalje gotovo simboličan u poređenju s količinama koje uvozimo.
Najviše meda iz BiH otišlo je u Katar – čak 36.432 KM vrijednosti. Turska, Njemačka i Švicarska slijede s gotovo zanemarivim iznosima. Nasuprot tome, BiH tržište je i dalje zavisno od uvoza, najviše iz Hrvatske, Srbije i Turske. Manji pad uvoza – oko 7,7 posto – više govori o padu kupovne moći građana nego o napretku domaće proizvodnje.
No, ono što dodatno zabrinjava i građane i pčelare jeste – lažni med. Krivotvorenje ovog prirodnog proizvoda postalo je svakodnevica, a tržište preplavljuju preparati sumnjivog sastava, koji se prodaju pod etiketom “prirodni med”. Iz Vanjskotrgovinske komore BiH upozoravaju da nesavjesni subjekti koriste supstitute, sirupe i različite tehnologije kako bi simulirali med – i to toliko vješto da čak ni savremene metode analize ponekad ne mogu sa sigurnošću utvrditi prevaru.
Problem je i neadekvatno deklarisanje porijekla i vrste meda, što dodatno zbunjuje potrošače i otvara prostor za obmane – navodi se iz Komore.
Na okruglom stolu o kvaliteti meda, kojem su prisustvovali i predstavnici vlasti, još jednom je ukazano na hitnu potrebu za strožim zakonodavstvom i pojačanim inspekcijskim nadzorom – no, sve ostaje u domenu zaključaka.
Zabrinjava i to što ni institucije nadležne za kontrolu – granična veterinarska inspekcija i Kancelarija za veterinarstvo BiH – nemaju resurse niti kapacitete za ozbiljan i sistemski nadzor. U zemlji koja se ponosi prirodnim bogatstvima i sve većim brojem pčelara, tržište meda prepušteno je uvoznoj stihiji i improvizaciji.
Ovo je još jedan primjer u nizu: dok domaći proizvođači jedva opstaju, a građani jedu lažni med, vlast se zadovoljava statistikama i formalnim sastancima. U međuvremenu, istinski med ostaje rezervisan za izvoz – i to u tragovima.
(Hayat)