Stigao je iz Egipta, noseći nekoliko stvari u koferu i mnogo znatiželje. Nije znao gdje tačno ide, ali je znao da traži nešto drugačije. U Tuzli je prvi put osjetio zimu, vidio snijeg i čuo jezik, koji mu je u početku zvučao nerazumljivo. Danas, nakon gotovo dvije godine, govori bosanski, pravi pizze koje svi hvale i kaže da je ovdje pronašao svoj mir. Ljubav ga je dovela, a ljudi zadržali. Ovo je priča o Egipćaninu Muhamedu Abdulzaheru, koji je našao svoj dom tamo gdje ga nije tražio, i postao dio jedne tuzlanske svakodnevice.
Muhamed je u Tuzlu stigao slučajno, kao turista i nije znao da će mu ta posjeta zauvijek promijeniti život. Rođen je u Egiptu, zemlji faraona, sunca i vječnog Nila. Budući da nije znao bosanski jezik, učio je svakodnevno kroz razgovor, greške i smijeh. Prisjetio se i prvih riječi koje je naučio:
“’Kako si?’ ‘Hvala.’ I ‘đe si, brate, kako si’ – kad nekoga vidim. Kad vidim ljude, samo kažem: ‘Đe si, brate, kako si’, i oni misle da sam Bosanac, ali nisam, ja sam Egipćanin, samo sam to naučio tu.”
Ljudi u Tuzli su ga zavoljeli zbog njegove vedrine i iskrenosti. U Egiptu je završio fakultet infomacionih tehnologija, ali je sudbina odlučila drugačije. Danas radi kao pizza majstor.
“Peć je na drva za pizzu. Mislim da u Tuzli nema ovakve peć. Ova pravi najljepše pizze. Kad jedeš, nije isto, kad praviš meso kod kuće i kad praviš meso na roštilju.”
Egipćanin koji je novi dom pronašao hiljadama kilometara daleko od svog doma i naučio da pripadnost ne poznaje granice, u Tuzli je vidio i prvi snijeg. Do novembra prošle godine to je bio samo prizor iz filmova.
“Spavao sam i ujutro se probudio i sve je bilo bijelo. To je bilo prvi put da vidim u snijeg. Allahu dragi, htio sam da plačem jer ga nisam vidio prije. Kod nas je zima kad je 20 stepeni.”
Muhamed je promijenio državu, navike i zanimanje, no nije izgubio osmijeh i volju. Dok mnogi sanjaju da odu, on je odlučio ostati. I u tu odluku stao je jedan novi život. Njegova priča dokaz je da granice postoje samo na kartama.