Srebrenica je većim dijelom godine polupust grad, a na gradskim ulicama najčešće možete susresti penzionere, pa zbog toga, s dosta cinizma, penzioneri često kažu da je ovo postao grad penzionera. Prirodni potencijal grada tri decenije nakon rata ostaje, uglavnom, neiskorišten, a stalne političke tenzije otjerale su potencijalne investitore.
“Ovo je grad penzionera, ovdje penzioneri uživaju. Uživaju, nemaju gdje da potroše te penzije, osim za hranu i ovo, a ostalo sve je normalno i lijepo je, nema buke, nema trke, pa evo i sami pogledajte – sve su ovo penzioneri što hodaju”, kaže penzioner Slavo Gujić.
Iako ova izjava srebreničkog penzionera sadrži značajnu dozu cinizma, ona ipak realno oslikava i aktuelno ekonomsko stanje grada u kojem trenutno ne živi više od dvije hiljade stanovnika. Najveći broj zaposlenih je u javnim službama, a političke tenzije i ekonomska nesigurnost utječu na stalno iseljavanje.
“Zavisi kako ko, a obzirom da sam ja porodičan i da imam dvoje male djece, slično je to nešto kao i kod penzionera. Srebrenica je miran grad, mali grad, nema puno sadržaja, to je ono što fali djeci u ovom slučaju. Ponekad kažem, mi smo sada jedan muzej na otvorenom gdje ljudi dolaze malo da upoznaju, da vide ljude koji ovdje žive zbog svega što se dešavalo u prošlosti”, dodaje Srebreničanin Adem Mehmedović.
“U Srebrenici generalno živi jako malo ljudi tako da, vidjeli smo u nekom proteklom periodu da te neke djelatnosti uopšte ne mogu da opstanu, poput pekare, mesnice, dakle, jako je mali broj stanovnika, to je jedna stvar. S druge strane smo imali u proteklom periodu skoro, pa da kažem, dva mandata, gdje je politička klima bila izrazito loša u Srebrenici i u tom ambijentu se ne može očekivati nikakav investitor ali, isto tako, i međunarodne organizacije su uglavnom u tom periodu napustile Srebrenicu”, kaže predsjednik SO Srebrenica Almir Dudić.
Kako bi osigurali makar jednu od temeljnih potreba građana, srebrenički Merhamet trenutno adaptira objekat u kojem će uskoro otvoriti gradsku pekaru.
“Svaka lokalna zajednica i svako mjesto ima potrebu za određenom pekarom, pa smo mi vidjeli da, s obzirom da ne postoji ovdje nijedna pekara, pokušaćemo instalirati jednu pekaru koja će biti više u smislu zadovoljavanja potreba ljudi, nego neka određena zarada”, objašnjava predsjednik MDD Merhamet, Srebrenica Sadmir Nukić.
U najtežem položaju su povratnici u srebrenička sela, koji su uglavnom prepušteni sami sebi u borbi da prežive na zemlji. Sela su, međutim, gotovo pusta, a loša putna infrastruktura do centra Srebrenice dodatno otežava da prežive baveći se poljoprivredom.
“Radila se poljoprivreda i prije, ali se prodavalo – bilje, gljiva, borovnica, malina, sve živo što si mogo ubrati, mogao si da prodaš. Sad je teško, sad nema otkupa”, veli Mefail Didić iz sela Sulice, Srebrenica.
Srebrenica se suočava s nizom drugih infrastrukturnih problema, od vodosnabdijevanja do toga da Kulturni centar u gradu, kao i jedan broj stambenih zgrada prokišnjavaju. Stabilizacija političkih odnosa u Srebrenici posljednjih mjeseci otvara mogućnost da se ipak dio ovih problema počne rješavati.