Dok svijet broji mrtve i ruševine u Gazi, sve je jasnije da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu svjesno odustajao od prilika za mir, time produžavajući najkrvaviji rat u historiji Izraela kako bi sačuvao vlast i izbjegao pravosudni progon, piše New York Times.
U aprilu 2024. izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio je spreman na dogovor s Hamasom koji bi podrazumijevao šestosedmični prekid vatre u Gazi. Prema tadašnjem planu, više od 30 talaca bilo bi oslobođeno, a otvorila bi se mogućnost trajnog primirja i pregovora o dugoročnom rješenju. Plan je bio i politički strateški značajan jer bi omogućio nastavak tajnih mirovnih pregovora sa Saudijskom Arabijom — historijskim sporazumom koji bi normalizirao odnose i ojačao Netanyahuovo naslijeđe.
No, prekid vatre ugrožavao je njegovu političku poziciju. Vlada je ovisila o podršci krajnje desničarskih ministara poput Bezalela Smotricha i Itamara Ben-Gvira, koji su se protivili bilo kakvom primirju i zagovarali ponovno naseljavanje Gaze. Smotrich je tokom sastanka kabineta upozorio da bi prihvatanje sporazuma značilo kraj vlade:
“Ako se takav sporazum predloži, vi više nemate vladu”.
Netanyahu je tada odlučio povući inicijativu i poručio savjetnicima: “Ne predstavljajte plan”, piše New York Times.
Ta odluka bila je vođena strahom od pada vlade i prijevremenih izbora koje bi, prema tadašnjim anketama, izgubio. On bi u tom slučaju ostao bez uticaja nad pravosudnim sistemom i bez zaštite u svom dugotrajnom procesu za korupciju koji traje od 2020.
Umjesto prekida vatre, rat u Gazi je nastavljen i do jula 2025. postao je najduži visokointenzivni sukob u historiji Izraela, nadmašivši čak i ratove iz 1948. i 1973. godine. Procjenjuje se da je ubijeno najmanje 55.000 ljudi, među kojima gotovo 10.000 djece mlađe od 11 godina. Gaza je gotovo u potpunosti razorena, a oko dva miliona ljudi pokušava preživjeti pod stalnim napadima.
Politička cijena rata
Kako ističe ovaj list, međunarodna reputacija Izraela je značajno narušena. Dok su mnoge zemlje prvobitno podržavale izraelski odgovor na napad Hamasa 7. oktobra 2023., ta je podrška s vremenom oslabila. Međunarodni sud pravde razmatra optužbe da je Izrael počinio genocid.
U SAD-u, nesposobnost bivšeg predsjednika Joea Bidena da zaustavi rat izazvala je podjele u Demokratskoj stranci i doprinijela političkom povratku Donalda Trumpa. U samom Izraelu, rat je dodatno produbio društvene podjele i doveo u pitanje legitimitet Netanyahuovog liderstva.
Iako je Netanyahu privremeno ojačao svoju poziciju nakon izraelsko-iranskog sukoba u junu 2025., smatra se da će konačna politička cijena za vođenje rata u Gazi tek doći. Odluka da ne prekine sukob kada je to bilo moguće – kako bi očuvao vlast – sve više se posmatra kao ključni trenutak koji je produžio patnju i razaranje.
Rat između Izraela i Hamasa traje već gotovo dvije godine bez konačnog završetka. Izrael je odbijao prilike za deeskalaciju sukoba, šireći vojnu akciju na Libanon, Siriju i Iran. Mnogi Izraelci krive Hamas za produženje rata jer odbija predaju uprkos velikim palestinskim gubicima, dok drugi smatraju da je Izrael mogao ranije postići prekid vatre, ali da je Netanyahu to sprječavao iz političkih razloga.
Nakon napada 7. oktobra 2023., u kojem je Hamas ubio oko 1.200 ljudi i oteo 250 talaca, očekivalo se da će Netanyahuova politička karijera biti gotova. Međutim, iskoristio je rat da ojača svoju poziciju, uprkos optužbama za korupciju i rastućem nezadovoljstvu u zemlji. Dvije godine nakon početka sukoba, Netanyahu ima dobre šanse da ostane na vlasti do izbora 2026., a možda i pobijedi.
Dok se sukob pretvorio iz borbe za opstanak u rat iscrpljivanja, Netanyahu je nastavio odgađati planove za primirje. Bojeći se za političku sudbinu, povezao se s krajnjom desnicom i produžio rat kako bi zadržao njihovu podršku.
Izrael je i manje siguran nego ikada
Neplanirano, niz nepredviđenih događaja učinio je Izrael u nekim aspektima sigurnijim — pobjeda nad Hezbollahom, pad sirijske vlade, oslabljivanje Irana. Ali u isto vrijeme, Izrael je i manje siguran nego ikada: reputacija države je na najnižoj tački, a Međunarodni sud pravde razmatra da li je Izrael kriv za genocid.
Netanyahu sada stoji pred sudom historije. Dok je njegova navodna pobjeda nad Iranom donijela politički predah, njegovi postupci u Gazi mogu zauvijek obilježiti njegovo naslijeđe. Bez obzira na to kada rat završi, Gaza je razorena, hiljade su mrtve, a patnje naroda traju. Dok je Netanyahu balansirao ratom da bi politički opstao, njegova sposobnost da se održi na vlasti možda će skupo koštati Izrael – moralno, politički i strateški.
