Na obroncima Majevice, šljiva nije samo voće, ona je sudbina. I dok evropske trgovine traže baš majevičku sortu, njeni berači stare, a sela koja su je posadila polako nestaju. Povratnici koji su vjerovali u obnovu života, sada su suočeni s klimatskim promjenama, nedostatkom radne snage i zaboravom države.
Na Majevici, gdje je nekad svaka kuća imala svoje stado, danas šljiva stoji kao posljednja odbrana povratničkog života. Sela prorijeđena, stanovnici sve stariji, a oko milion sadnica voća na ovom području još uvijek pokušava da održi zajednicu u životu.
“Imam 7 dunuma, sa prinos nije baš naspram prošle godine. Ali je zadovoljavajući. Jedino mraz što nas je uništio dosta”, priča za FTV proizvođač Amir Hamzić.
Ovogodišnji gubici zbog mraza, kiše i izostanka radne snage, procjenjuju se i do 70 posto. Ipak, otkupna cijena najbolja do sada. Ironično, kažu proizvođači, kada ima šljive, cijena pada. Kada je cijena dobra, roda nema.
“Mislim da mogu biti zadovoljni u cijeni, ali količine nema, ova godina je vrlo teška. Bavim se otkupom već nekih 14-15 godina, ali ovakvu godinu ne pamtim. Do sad smo nekih 80 tona otkupili. Cijena je zadovoljavajuća, ove godine je otkup po 1,50 KM, ali nama ostaju isti problemi, da je Bog'do rodila, imali bismo manju cijenu, ali bismo imali količinu, pa bismo to nadoknadili”, kaže za FTV otkupljivač Nedžad Uzejrović.
U voćnjacima se još radi, oni koji su ostali, računaju svaku dnevnicu. Ali ruke koje beru su sve starije, a mladost uglavnom odlazi tamo gdje sigurnost ne zavisi od vremena ni otkupa. Tek rijetki su oni koji biraju život na selu i nisu otišli odavde
“Nisam radi ljubavi za svojim mjestom, želio bih da ostanem na svom domaćinstvu i da ga širim“, rekao je za FTV Muhamed Avdović, sezonski radnik.
“Nama, sezonskim radnicima, znači mnogo . A radne snage je sve manje i manje.. Nas troje smo znali nabirtati i do 200 gajbi do 15.hh to naberemo,. A sebi napravimo normu po 50 gajbi i u 1 sat mi idemo kući i što se toga tiče zadovoljna sam i moji su berači”, Emina Avdović, sezonska radnica.
I dok evropsko tržište traži više nego ikad, realnost domaćih proizvođača je sasvim drugačija. Šljive nema dovoljno, a granice opet prave gužve. Kamioni sa robom čekaju po dva dana da bi izašli iz zemlje.
“Mi ponovo imamo problem izlaska i ulaska u Hrvatsku, kamioni ponovo čekaju po 48h da bi išli na destinaciju i to je veliki problem. Posebno u ovim problemima koji se sad javljaju, dakle ništa se nije uradilo od prošlih godina na tom planu da se to ubrza”, dodaje Uzejrović.
Na Majevici šljiva još rađa, ali sve više kao podsjetnik, a sve manje kao nada. Voćnjaci koji su povratnicima bili početak, danas su često i kraj. Jer, dok Evropa traži majevičku šljivu, država zaboravlja one koji je gaje. Berba ovisi o starim rukama, izvoz o dugim kolonama, a opstanak sela o obećanjima koja niko više ne izgovara.