Najbolji košarkaš BiH i centar Utaha Jusuf Nurkić (30) govorio je za N1. Nurkić je u razgovoru sa Semirom Mustafićem pričao o pripremama za Eurobasketu, našem timu, selektoru Bećiragiću te očekivanjima na predstojećem prvenstvu.
“Kao i svake pripreme, uvijek postoje razni faktori koji mogu uticati na sve – povrede, putovanja, ritam treninga. Mislim da nije bilo objektivno igrati utakmicu sa Srbijom odmah nakon dolaska, praktično direktno iz aviona, bez ijednog timskog treninga. To su ipak samo pripremne utakmice – pobijedili ih ili izgubili, one su apsolutno nebitne. Najvažnije je uigravanje. Imali smo dosta promjena – povrede Muse i Castanede, promjene među strancima u ekipi, a i kapiten Miralem Halilović imao je peh sa ložom. Okolnosti su takve i moramo ih prihvatiti, ali smatram da smo izvukli maksimum iz svega. Uvijek postoji poseban ‘vibe’ oko nas, no mi imamo svoj put”, kazao je bh. centar.
Može li proraditi naš poznati inat, sada kada nas mnogi možda otpisuju zbog svih navedenih problema?
“Tako je. Ranije je bio ogroman pritisak na uspjeh, a sada je možda i rasterećenije. Očekivanja navijača su nešto manja, i iskreno bih volio da i protivnici tako gledaju na nas. Ali vjerujem da na terenu neće izgledati onako kako ljudi misle.”
Povratak Johna Robersona?
“Svaki igrač nam je važan. Roberson je ključan za bekovsku liniju, posebno da rastereti mene i saigrače svojim šutem. Sigurno će nam biti potreban. Ne možemo još govoriti u kakvom je stanju stigao, jer ne možete mjeriti formu odmah po dolasku iz Amerike. Ovo niko nije očekivao, ali moramo izvući najbolje što možemo iz cijele situacije.”
Da li je izjava selektora – “Nurkić je van forme, ne može puno da trči” – možda bila izvučena iz konteksta?
“Nije mi bilo u interesu davati bilo kakve izjave i unositi novi val negativnosti u reprezentaciju, iako to apsolutno nije pošteno. Previše je interesa i loših namjera. Na primjer, utakmica sa Srbijom – kako smo otišli i izgubili. Slovenija je sinoć izgubila na vrlo sličan način, da ne kažem isti, a kod nas se pisalo u fazonu ‘sve je u redu’. Nije isti kriterij za sve. Razumijem našu volju i želju za nekim klikovima, ali jednog dana će se i ovo posložiti u reprezentaciji i savezu. Radit ćemo na tome da odnos igrača, navijača i saveza bude što ispravniji. Sve u svemu, nije u redu, ali ne mogu kontrolisati šta će ko pisati. Moje je da igram i dam sve od sebe – i to ću apsolutno raditi.”
Kakav odnos imaš sa selektorom Bećiragićem?
“Sada je to još kontradiktornije nego ikad. Moj posao je biti profesionalan – nevezano da li mi se sviđa odluka trenera, stručnog štaba ili saigrača. Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u životu jeste da vam se odluka može sviđati ili ne, ali je morate poštovati ako želimo nešto napraviti. Momci koji igraju u prozorima, kada nema NBA igrača, igraju jedan atipičan stil košarke, kako selektor kaže – sa puno trčanja i lakih poena. Sada, kada dolaze kompletne reprezentacije, to se mora mijenjati. Selektor i ja imamo profesionalan odnos – bez toga ne ide. Morate poštovati čovjeka koji je lider ekipe ako želite napraviti rezultat. Ako ja ne poštujem trenera, onda ga neće niko poštovati u ekipi. Morate pokazati da je sve u redu s distance, kako bi i svi ostali bili u redu.”
Na Eurobasketu prvo igramo protiv Kipra, zatim slijede aktuelni prvaci Španija, pa dueli s jakim selekcijama Italije i Grčke, a grupnu fazu zatvaramo protiv Gruzije. Mnogi nas već otpisuju i predviđaju scenarij u kojem će o prolasku odlučivati posljednja utakmica s Gruzijcima.
“Sve je nekako dramatično, kao i cijela situacija kod nas. Moramo ići utakmicu po utakmicu. Po meni, vrlo je bitno šta mi radimo, a ne šta će Španija, Italija ili Grčka. Mi smo, uprkos svim problemima, vrlo kompetentna ekipa. Imamo zaista dobrih igrača i samo se nadam da ćemo svi ostati zdravi. Tako je i protiv Kipra – mora se pokazati respekt prema svakome. Izgubili su sve utakmice, a ako se opustiš i pomisliš da je sve lagano, ljudi će dati sve od sebe da opravdaju domaću publiku. Mi možemo igrati sa svima, to smo pokazali hiljadu puta.”
Dres Bosne i Hercegovine nosite s posebnom emocijom, predstavljate našu domovinu na najvećoj košarkaškoj sceni svijeta. Kakve su to emocije, da li se mogu pretočiti u riječi? Šta za vas znači Bosna i Hercegovina?
“Nikada to nisam gledao kao obavezu, već kao dio života. Možda zato što sam iz tako malog mjesta i potekao, pa sam rano, sa 14 ili 15 godina, otišao u svijet. Ostalo je nostalgije jer nisam odrastao ovdje u nekim ozbiljnijim godinama. Kad god se vratite, imate osjećaj da je sve bolje nego što je bilo. Ne znam da li je pravi odgovor zbog ovog ili onog, jednostavno – tako je. DNA se ne može promijeniti, krv ne možemo mijenjati, tu smo zajedno u svim dobrim i lošim stvarima. Nekome će se svidjeti, nekome neće, ali ja pokušavam živjeti svoj život, a ne tuđi.”