Prema zvaničnim podacima, udio stranih radnika u ukupnom broju zaposlenih u našoj zemlji u prošloj godini iznosio je 0,7 posto, što je neznatno više u odnosu na prethodne godine. Poslodavci u Federaciji su nezadovoljni, pa ponovo ukazuju na probleme, ali i na pomake na ovom polju. Dok zemlje u okruženju već pune svoja tržišta s dvadeset puta više stranih radnika, Bosna i Hercegovina tek raščišćava put kroz propise i procedure. Novi protokol donosi olakšanje.
“Za dolazak stranog državljanina u Bosnu i Hercegovinu bilo je potrebno pet dozvola. Sada s novim protokolom taj broj se skraćuje na tri dozvole. Dakle, radnik odmah po dobijanju radne dozvole mora da aplicira za dozvolu privremenog boravka i s tim ulazi u državu, što znatno olakšava proceduru”, istakla je Kanita Smailbegović, diektorica Agencije za zapošljavanje u Sarajevu.
Iako je protokol ubrzao postupke, udio stranih radnika u Bosni i Hercegovini i dalje je tek 0,7 posto od ukupnog broja zaposlenih. Kvote su iskorištene samo do pola, a najviše radnika dolazi iz Turske, Nepala, Indije, Srbije i Bangladeša. Poslodavci naglašavaju da njihova potreba nije kvantitet, nego kvalitet.
“Kao poslodavci, ne tražimo jeftinu radnu snagu i ne želimo da se stvara takva slika. Tražimo kompetentne uposlenike koji mogu odgovoriti radnim zadacima i svim našim ugovorima”, naglasio je Suad Ećo, član Udruženja poslodavaca FBiH.
I dok poslodavci traže rješenja, statistike otkrivaju i drugu stranu problema. Na evidencijama zavoda za zapošljavanje vodi se više od 240.000 osoba, ali samo mali dio njih zaista je spreman da izađe na tržište rada.
“Naša su iskustva da trenutno od ovog broja od oko 240.000 evidentiranih na evidenciji Zavoda za zaposljavanje svega je 30 do 35 hiljda osoba na otvorenom tržištu rada. Ostali su tu, to više nije tajna, to govore i predstavnici institucija koje spominjem, radi određenih benefita”, istakao je Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH
Bosna i Hercegovina traži rješenja za radnike tamo gdje najviše nedostaju – u prerađivačkoj i uslužnoj industriji, te zanatima. Tako imamo paradoks da stranci koji dolaze na nekoliko godina postaju stubovi koji drže našu ekonomiju, dok u isto vrijeme naš, domaći kadar napušta zemlju zbog nemogućnosti pronalaska adekvatnog zaposlenja.