Danas je svjetski dan turizma. Umjesto da čuvamo svoja prirodna bogatstva, koja privlače turiste, mi bilježimo, nažalost, sasvim drugačije slike. Naime, u Semberiji, između Drine i Save, nalazi se močvara Gromiželj, prirodno stanište površine oko 830 hektara. Na papiru – zaštićeno, sa strogim propisima i zvučnim nazivima „rezervat“ i „zaštićeno područje“. U praksi – priroda i ljudska nemarnost trenutno vode neravnopravni dvoboj. Stotine biljnih i životinjskih vrsta bore se za opstanak.
Na mjestu koje bi trebalo da je zaštićeno područje zatičemo smeće, tragove sječe stabala, ali i otiske pecaroša. Zabrinuti mještani ističu da godinama o ovom lokalitetu niko od nadležnih ne brine, a oni sami nemaju ovlaštenja da održavaju.
“Ovdje je divljina, a oni dođu samo da se uslikaju i odu. Nikada da dođu razgovarati s nekim, da pitaju da li bi ko šta mogao uraditi, pa nije sve u parama”, govori mještanin Nebojša Škorić.
Vlada RS-a je još 2018. proglasila Gromiželj zaštićenim područjem i brigu povjerila lokalnom udruženju. Ali kada se zaštita svede na papir i pečat, jasno je kako se završava: udruženje se povuklo, a močvara ostala bez staratelja.
“Odlukom o proglašenju zaštićenog staništa Gromiželj upravljanje je povjereno Udruženju za zaštitu flore i faune ‘Gromiželj’ iz Bijeljine, koje, između ostalog, nadzire i ilegalnu sječu, krivolov i odlaganje otpada, ali zbog poteškoća u upravljanju navedenim područjem pokrenuta je Inicijativa za promjenu upravljača ovog zaštićenog područja”, navode iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a.
“Osmog jula 2024. Udruženje za zaštitu flore i faune podnijelo je dopis Gradu Bijeljina da nije više u mogućnosti provoditi obaveze i dužnosti koje su mu povjerene odlukom o proglašenju, te je predloženo da Gradska uprava Bijeljina, na čijem području se i nalazi Gromiželj, pokrene inicijativu prema nadležnom ministarstvu za preuzimanje nadležnosti nad zaštićenim područjem”, navodi Ljiljana Popadić, predstavnica Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine Grada Bijeljina.
Grad Bijeljina od resornog ministarstva tražio je da preuzme upravljanje, ali dok se odluke prebacuju iz jedne kancelarije u drugu, Gromiželj ostaje ničija zemlja. Vlada nema volju da žuri, lokalnoj zajednici su, zbog nenadležnosti, ruke vezane.
“Da bi se sprovele mjere unapređenja i očuvanja spomenutog staništa, prvenstveno je na ovom području potrebno sprovesti projekat revitalizacije, uraditi elaborat, riješiti imovinsko-pravne odnose te planiranje finansijskih sredstava u budžetu Grada za ovu namjenu za zaštitu staništa”, objašnjava Popadić.
Revitalizacija Gromiželja ne bi bila samo turistička atrakcija, već i edukativna stanica za studente, što ga pozicionira kao važan lokalni i regionalni resurs. Ovo stanište je dom za više od 450 biljnih vrsta i jedino stanište ribe „umbra krameri“, vrste toliko rijetke da se u Evropi smatra prirodnim blagom.
“Samo na osnovu ribe umbrak krameri dobili su status zaštićenog staništa. I to je močvarno područje u kome postoji ko zna koliko vrsta ptica močvarica, ptica stanarica”, naglasila je Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica Ekološkog udruženja Eko-put Bijeljina.
I dok se čeka na papirnate odluke, rijetke vrste i dalje se suočavaju sa zapuštenošću, a ljudski nemar postaje sveprisutan znak da za prirodu u Gromiželju još važe samo pravila preživljavanja.