Ranjeni ukrajinski vojnici sve češće danima čekaju na medicinsku pomoć, jer evakuacija s prvih linija zbog stalnih ruskih napada dronovima često nije moguća. U takvim uslovima, upozorava Deutsche Welle, prijeti im ozbiljna infekcija koja podsjeća na bolesti iz najtežih ratnih perioda – plinska gangrena.
Prema pisanju britanskog Telegrapha, dobrovoljci koji rade na području Zaporižja svjedoče sve učestalijoj pojavi ove opasne bolesti. Aleks, jedan od dobrovoljnih bolničara, opisuje slučajeve vojnika koji se u bolnice dovode tek nakon sedmica provedenih u improviziranim podzemnim skloništima, gdje su jedva održavani u životu.
Nezavisne potvrde o tačnom broju slučajeva zasad nema, ali je nesporno da loša dostupnost ranjenika i nedostatak medicinske opreme pogoršavaju situaciju. Nove jedinice nerijetko moraju pješačiti kilometrima do rovova, dok ranjenici bez adekvatne njege čekaju pomoć.
Kako nastaje plinska gangrena?
Plinska gangrena je izuzetno ozbiljna infekcija koja razorava mišićno tkivo velikom brzinom. Uzrokuju je bakterije iz roda Clostridium, uobičajeno prisutne u tlu ili crijevima, ali postaju smrtonosne kada dospiju u ranu s malo kisika, poput dubokih povreda. U rovovima, gdje je mnogo povreda i vrlo malo higijene, širenje infekcije je znatno brže.
Simptomi su teški: ekstremni bolovi, stvaranje plinskih mjehurića ispod kože, promjena boje tkiva te oticanje. Bez hitne intervencije, infekcija prelazi u sepsu, dovodi do zastoja cirkulacije, otkazivanja organa i gotovo uvijek završava smrću.
Liječenje moguće samo u bolnici
Uspješno liječenje zahtijeva brzo uklanjanje zaraženog tkiva i intravensku primjenu jakih antibiotika. Kako bi se odabrao lijek koji djeluje, potrebno je napraviti laboratorijske analize i testove rezistencije. Takvi zahvati nisu mogući u ratnim skloništima ili improviziranim ambulantama, gdje vojni medicinari raspolažu samo osnovnim sredstvima.
Ako je infekcija već uznapredovala, ni bolničko liječenje ne garantuje oporavak.
Bolest poznata iz rovova prošlog stoljeća
Plinska gangrena se u Evropi dugo smatrala gotovo iskorijenjenom zahvaljujući modernoj medicini. Najteže je harala tokom Prvog svjetskog rata, kada je, prema procjenama, usmrtila više od stotinu hiljada njemačkih vojnika. Slični uslovi – blatnjavi rovovi, teško ranjeni bez brze pomoći i loša higijena – danas se ponovo viđaju na ukrajinskom frontu.
U Drugom svjetskom ratu problem je bio manji jer su antibiotici već bili dostupni, a bakterijska rezistencija još nije predstavljala prijetnju.