Rezerve krvi u Tuzlanskom kantonu često su na granici dovoljnog, a najrjeđe krvne grupe i dalje su najpotrebnije. Primjeri dobrovoljnih darivatelja, poput Zdenka Benkovića iz Lipnice, koji je krv darovao više od stotinu puta, pokazuju koliko pojedinci znače sistemu. Provjerili smo kakvo je trenutno stanje u UKC-u Tuzla i šta je ključno za stabilne zalihe krvi.
Šezdesetšestogodišnji Zdenko Benković iz Lipnice krv je prvi put darovao davne 1977. godine. Od tada do danas uradio je to više od stotinu puta. Ne iz obaveze, već što na taj način nekome može spasiti život.
U Lipnici Zdenko inicira akcije i iskustvo prenosi mlađima, jer darivanje krvi nije samo medicinska potreba, nego čin solidarnosti. A upravo ta solidarnost zdravstvenom sistemu danas najviše treba. Vlada Tuzlanskog kantona nedavno je upozorila da su rezerve krvi često na granici dovoljnog, pa se u hitnim situacijama sistem previše oslanja na porodična darivanja. Zato smo provjerili kakvo je trenutno stanje u UKC-u Tuzla. Zalihe su stabilne, ali rijetke krvne grupe ostaju izazov.
“Pogotovo RHD grupe, one su nam uvijek insuficijentne, s obzirom na to da je po geografskoj zastupljenosti našeg područja, a i inače u cijelom svijetu su RHD grupe puno rjeđe”, kaže dr. Aida Žabić, specijalista transfuzijske medicine.
UKC-u Tuzla dnevno je potrebno od 30 do 50 doza, odnosno sedmično oko 250 do 300 doza krvi.
“S obzirom na to da se radi o liječenju i zbrinjavanju svih pacijenata – i hitnih i polutrauma, planiranih i hladnih operativnih zahvata, plus teška hronična i hematološka oboljenja – velike su potrebe”, dodaje dr. Žabić.
Da je darivanje mnogo više od medicinske procedure, potvrđuju i dobrovoljni darivaoci krvi. Senahid Djedović, koji je već blizu stotog darivanja, kaže da je uloga zajednice bitna, pogotovo kada su u pitanju mladi.
“To bi trebalo preko mjesnih zajednica, gdje imaju omladinski klubovi. Najlakše bi bilo preko njih da se odazove veći broj”, smatra on.
“To je nešto najvažnije – da se može pomoći nekome drugom. Sretna sam kad mogu dati krv”, ističe dobrovoljna darivateljica krvi Jelica Divković.
Zdenko, Senahid i Jelica dio su mreže dobrovoljnih darivalaca krvi koji mogu biti primjer drugima. Iako se stanje povremeno stabilizuje, najrjeđe krvne grupe i dalje su najpotrebnije. Darivanje krvi traje nekoliko minuta, a nekome može značiti životnu šansu. Zato zdravstvene ustanove pozivaju građane da se priključe planskim akcijama i pomognu očuvanju sigurnih, dostupnih i stabilnih zaliha.
