Evropske zemlje jačaju odbrambenu strukturu plašeći se napada Rusije. Moćna izraelska vojska svoje mišiće pokazala je na nemoćnim Palestincima u Pojasu Gaze. Ubijeno je desetine hiljada civila, uništena infrastruktura enklave. Uništena je i većina od 325 lokaliteta historijskog i kulturnog naslijeđa. A mnoga su bila dom brojnih civilizacija.
Priču donosi naš specijalni dopisnik iz Gaze Muhamed Asad.
Ni palestinska civilizacija u Pojasu Gaze, niti historijske znamenitosti koje datiraju iz davnih epoha nisu bile pošteđene brutalnosti okupacijskih snaga koje su otišle predaleko i koje su bile zainteresirane i za uništavanje palestinske historije. U sukobu s izraelskom okupacijom, Palestinci su stvarni vlasnici ove zemlje.
Historijske vrijednosti predstavljaju pripadnost zemlji i potvrđuju pravo ljudi na nju.
Znamenitosti su se nasljeđivale generacijama od očeva, djedova i pradjedova. Izraelska okupacija pokušavala je ukrasti ili uništiti artefakte još od početka okupacije Pojasa Gaze, pripisujući ih sebi i pokušavajući pred svijetom izbrisati palestinski historijski identitet.
Neke predmete su ukrali i izložili u svojim muzejima. Čak su išli toliko daleko da su krali drveće iz Gaze i sadili ga unutar teritorije iz 1948. kako bi dokazali svoju pripadnost ovom geografskom prostoru i uvjerili svijet da su njihovi preci živjeli ovdje.
Ali sve su to besmislena opravdanja bez ikakve vjerodostojnosti. Sada se nalazimo pred velikim historijskim spomenikom džamijom El-Omari.
Posjetit ćemo i druge historijske lokalitete koje je okupacija namjerno uništila kako bi razbila sliku o bogatstvu palestinskog naslijeđa i njegovim sjajnim znamenitostima.
Također, optuženi su za krađu mnogih artefakata, kao što se desilo u Kasr-Baši, velikom arheološkom kompleksu koji predstavlja palestinski muzej u Gazi. U njemu se nalazilo 40.000 izloženih i neizloženih artefakata koji su bili u procesu sortiranja i pripreme od Ministarstva turizma i starina.
Pojas Gaze, koji se nalazi na raskršću tri kontinenta, prošao je kroz mnoge historijske kampanje, talase naseljavanja i brojne civilizacije.
U njemu postoje tragovi veoma starih civilizacija, od kananskog perioda, zatim artefakti jednako stari kao i oni iz vremena faraona u Egiptu, pa sve do nalaza iz kamenog doba.
Mnoge lokalitete i predmete okupacija je uništila. Džamija El-Omari prvobitno je bila hram, potom crkva, a zatim je u vrijeme Omera ibn el-Hataba postala džamija.
Taj objekat je star više od dvije hiljade godina. Nažalost, okupacija ga je uništila. Ranije je bio oštećen i u mletačkom periodu, ali je obnovljen. Predstavljao je jedan od ključnih simbola za stanovnike Gaze, bio je mjesto posjeta mnogih ljudi i u njemu se obavljalo pet dnevnih namaza.
U njemu su se održavale i ramazanske noćne molitve. Ali nažalost, bombardiran je i pretvoren u gomilu kamenja. Ministarstvo turizma sada pokušava kategorizirati kamenje po vremenskim periodima i obnoviti ono što se može obnoviti.
Veliki dio molitvenog prostora je uništen, krov potpuno srušen, a minaret također pogođen. Samo je vanjsko dvorište ostalo za obavljanje namaza. Stanovnici Gaze osjećaju veliku tugu i bol zbog uništenja džamije.
Ona je imala ogromnu simboličku i historijsku vrijednost, posebno jer se nalazi u starom dijelu Grada Gaze, koji je predstavljao osnovu širenja stanovništva i izgradnje grada.