“Od tišine do odgovornosti – gdje društvo prestaje da štiti djecu“ tema je panel-diskusije održane na Sveučilištu Vitez u Travniku, u okvir kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama i djecom“. Stručnjaci i predstavnici instucija za čije je okupljanje povod bio stravični događaj u Tuzli istakli su da nasilje nad djecom nije samo problem Tuzle nego svih nas. Primarnu ulogu u rješavanju ovog sve izraženijeg problema imaj porodica i škola, ali i svi segmenti društva.
Iako na ovom prostoru nije, barem zvanično, bilo slučajeva nasilja nad djecom poput onog zabilježenog u Tuzli, činjenica je da stručnjaci koji su najčešće u kontaktu sa žrtvama različitih vrsta nasilja ističu da je ono u porastu. Posljednjih godina, zbog sve većeg broja odlazaka jednog ili oba roditelja na rad izvan Bosne i Hercegovine, primjetne su promjene u ponašanju djece koja ostaju. U Centru za Mentalno zdravlje posebno alarmantnim ističu povećan broj slučajeva samopovređivanja.
“Alarm koji se meni upali je da su djeca sama i ne osjećaju se dovoljno ugodno da bilo kome ispričaju ono što osjećaju, što misle, jer vjerovatno ih strah da će biti osuđeni”, kaže Zerina Dina Vihrić, psihologinja u Centru za mentalno zdravlje Travnik.
“Nažalost, u posljednjih godinu-dvije u radu s djecom koje su počinioci ili žrtve neprimjerenih obrazaca ponašanja svaka druga ili treća obitelj je jednoroditeljska”, istakao je Tomislav Lučić, psiholog u Centru za socijalni rad Travnik.
Da je nasilje u porastu, potvrđuju i najmlađi koji su prisustvovali panel-diskusiji, koja će im, uz podršku školskih pedagoga i psihologa, kažu, umnogome pomoći, ne krijući da su različitim vrstama nasilja izloženi svakodnevno.
“Nažalost, svaki dan svako ima doticaj s nekom vrstom nasilja, što svima nama teško pada”, navodi Ema Buljubašić, učenica Mješovite srednje škole Travnik.
A različite vrste nasilja, koje postaje gorući transgeneracijski i javnozdravstveni problem, ostavljaju trajne posljedice. Jer, djeca koja su trpjela nasilje najčešće postaju zlostavljači.
“U zavisnosti o kakvom nasilju se radi – seksualnom, fizičkom, ekonomskom, socijalnom, psihičkom – ostaju trajne posljedice kod djece”, upozorio je Sead Karakaš, direktor Zavoda za javno zdravstvo Srednjobosanskog kantona.
Istina, ima i onih nevidljivih posljedica nasilja koja se urežu u duše djece, koja nerijetko završe suicidom. Zato se u prevenciju nasilja, uz porodicu i škole, moraju uključiti sve institucije.
“Danas smo naznačili značaj multidisciplinarnog ili multisektorskog pristupa gdje nijedna institucija sama ne može adresirati jedan ovako kompleksan problem”, kazao je Kenan Dautović, načelnik Općine Travnik (SDA).
A u tom procesu u kojem, dok prijava nasilja stigne do institucija, sve može biti mnogo teže. Zato je, uz institucije, primarna uloga porodica koje su, nažalost, zbog ekonomskih potreba sve češće razdvojene. Ako to ne shvatimo, s posljedicama ćemo se svi suočavati.