Za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine 2025. godina nije počela euforijom, već – ozbiljnošću. I to je već bio iskorak.
Za razliku od mnogih ranijih ciklusa, Košarkaški savez BiH ovaj put je osigurao pripreme na vrijeme. Okupljanje, logistika i osnovni uslovi za rad više nisu bili prepreka, nego pretpostavka sportskog fokusa. U bh. košarci, gdje su takve stvari često bile luksuz, to je bio važan signal da se stvari mogu raditi drugačije.
Ali kao da bez iskušenja ne ide.
Pripreme su obilježile povrede, a najteži udarac stigao je pred samo Evropsko prvenstvo. Džanan Musa, najbolji i najvažniji igrač ove generacije, zbog povrede nije mogao nastupiti na prvenstvu. Bio je to šok – ne samo sportski, nego i emotivni. Musa nije samo poenter i lider na terenu; on je simbol ove reprezentacije i njenog identiteta.
U tom trenutku, pitanje je visilo u zraku: može li Bosna i Hercegovina bez svog najboljeg igrača?
Odgovor nije došao kroz riječi, nego kroz parket.
Bez alibija, s kratkom rotacijom i jasnom sviješću da ih malo ko vidi kao ozbiljnog konkurenta, bh. košarkaši su ušli u turnir s nečim što se ne trenira – karakterom. I baš tada, kada je bilo najteže, došla je utakmica koja je promijenila tok prvenstva.
Pobjeda protiv Grčke bila je velika u svakom smislu. Ne samo zbog imena protivnika, nego zbog načina na koji je ostvarena. Disciplinovano, hrabro i zrelo – BiH je odigrala jednu od najboljih utakmica u posljednjim decenijama i poslala jasnu poruku da nije došla biti epizodista.
Ta pobjeda nije bila slučajna. Bila je temelj.
Jer u bh. sportu jedna velika utakmica nikada nije dovoljna. Trebalo je potvrditi kvalitet onda kada se lomi turnir. A upravo to se desilo u susretu sa Gruzijom. Bila je to tvrda, nervozna i teška utakmica – ali pobjednička. Utakmica za prolaz, za istoriju, za prekid čekanja dugog 32 godine.
Bosna i Hercegovina je ponovo bila u osmini finala Evropskog prvenstva – prvi put nakon ratne 1993. godine.
U 1/8 finala, put je stao protiv Poljske. U meču koji se lomio u završnici, presudili su detalji, iskustvo i širina rotacije. Dodatni udarac bio je izostanak John Roberson u prelomnim minutama zbog povrede, što je u tim trenucima značilo gubitak kontrole igre i ritma.
Poraz je bio bolan, ali nije bio poraz koji boli zbog stida. Bio je to poraz nakon kojeg se može stati uspravno.
Jer ova reprezentacija u 2025. godini nije samo igrala košarku. Ona je vratila vjeru. Pokazala je da se, čak i bez najveće zvijezde, uz bolju organizaciju, zajedništvo i karakter, može napraviti istorijski iskorak.
Zato košarkaška reprezentacija BiH s punim pravom nosi svoje mjesto u serijalu „Oni su obilježili 2025. godinu“.
Ne zbog medalje.
Ne zbog savršenih uslova.
Nego zato što je, kada je bilo najteže, bila – najbolja.