Proteklih dana u Mostaru se događa jedna uistinu lijepa i važna stvar za bh. rukomet. Na mini-pripremama se nalazi tridesetak djevojaka koje konkurišu za kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a dolaze iz domaćih klubova. Sama ta činjenica već predstavlja veliki iskorak, posebno jer je riječ o nadogradnji na dosadašnje aktivnosti Saveza, koji je već imao određena kontrolna okupljanja.
Međutim, ono što posebno raduje jeste činjenica da se naš Savez okrenuo i dijaspori. Iz Skandinavije je u Mostar stiglo deset djevojaka. Upravo taj segment pokazuje svu ispravnost rada Saveza i stvaranje jedne široke baze mladih rukometašica.
Naše skandinavske djevojke dobro su se uklopile u ekipu, a mi smo imali priliku za online magazin Ero razgovarati sa Hanom Lizde, jednom od njih.
Za početak – čestitke na pozivu u reprezentaciju! Kako si reagovala kada si saznala da si pozvana na okupljanje kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine?
– Ovo je bila moja velika želja i evo, ona mi se ostvarila. Još kao mala djevojčica maštala sam da budem dio baš BiH ekipe – kaže na početku razgovora Hana.
Rođena si i odrastaš u Norveškoj. Kada si počela trenirati rukomet i gdje trenutno igraš?
– Rukomet sam počela trenirati sa šest godina. Trenutno igram u klubu Melhus IL, u Trondheimu.
Iako živiš u Skandinaviji, tvoje porodične veze s Bosnom i Hercegovinom su jake. Koliko ti znači ta povezanost s domovinom i koliko je ona uticala na tvoju odluku da obučeš dres BiH?
– Od rođenja sve svoje raspuste provodim u Mostaru i Dubravama. To su moje najljepše uspomene, jer se tada cijela porodica okupi, gdje god trenutno da živimo. Iako sam rođena u Norveškoj, Bosna i Hercegovina je moja domovina – emotivno nam govori Hana.
U Mostaru se okupilo dosta djevojaka iz dijaspore, posebno iz Skandinavije. Kakav je osjećaj biti “na radaru” Bosne i Hercegovine, iako niste rođene u BiH?
– Presretna sam što sam dobila priliku da obučem dres Bosne i Hercegovine. Nisam rođena u BiH, ali ja jesam Hercegovka.
Kako su te dočekale saigračice i kakva je atmosfera na okupljanju? Da li se brzo “kliknulo” među djevojkama?
– Pripreme jako dobro protiču, treneri su odlični, a s djevojkama se jako lijepo družim.
Norveška je jedna od najvećih rukometnih sila na svijetu. Koliko ti je tamošnji sistem rada pomogao u razvoju i šta misliš da ti možeš donijeti reprezentaciji BiH?
– Norveška jeste najjača sila u ženskom rukometu, ali kada sam došla na okupljanje reprezentacije ovdje, vidim da su i djevojke iz BiH podjednako dobre kao i mi. Reprezentacija BiH mi je već dala motivaciju da radim još više i bolje.
Kakva su tvoja lična očekivanja – i od ovog okupljanja i generalno od reprezentativne karijere u dresu Bosne i Hercegovine?
– Voljela bih, naravno, da budem dio ove ekipe i da budemo najbolji.
Za kraj – šta bi poručila djevojkama iz dijaspore koje imaju porijeklo iz BiH, a možda se još dvoume da li da se odazovu pozivu domovine?
– Mislim da bi većina djevojaka voljela da dobije ovaj poziv. Moje dvije starije sestre bi jedva čekale da ga dobiju.