U ranojutarnjim satima u nedjelju u mjestu Klobuk zabilježen je nesvakidašnji prizor – srndać je preplivao rijeku Trebižat, a cijeli događaj snimio je mladi Žan Rašić, pripadnik Hrvatske udruge lovaca Kravica i strastveni ribič.
Prema snimci i opisu svjedoka, srndać je mirno i sigurno prešao rijeku sve do mosta, nakon čega je izašao na obalu i uputio se prema obližnjoj šumi. Ovakvi prizori rijetko se viđaju, ali još jednom potvrđuju koliko je priroda na ovom području bogata i nepredvidiva. Susret sa srndaćem u rijeci iznenadio je prolaznike, a snimka je brzo privukla pozornost zbog svoje neobičnosti i ljepote.
Prisjetimo se da je nekada u ljubuškom kraju bilo ove divljači, jer za to je bilo uvjeta. Zadnji jelen koji je ubijen se spominje 1814. u Vitinjskom polju. Godine 1969. za podizanje plantaže u Otoku, prilikom rigolanja vađene su jelenski rogovi, a osim toga u navedenom selu postoji tzv. Jelenska glavica. Carl Patsch je zabilježio podatak kako je u Otoku zadnjega jelena ustrijelio 1814. Mahmud aga Hadžialić. Navodi da su mu pokazali 1907. to mjesto u Otoku, koje je prozvano “Jelenova Glavica”.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća po predaji Ljubuško polje i brda bila su obrasla gustom hrastovom šumom, pa su tako naši preci pričali da se moglo s grane na granu doći do Francuske ceste koju je sagradio Napoleon početkom 19. stoljeća. Zbog potreba ratnih troškova tadašnja Turska vlast je davala zemlju na obradu te naši preci koji su nekada živjeli u okolnim mjestima krčili su šumu te se stanovništvo naglo množilo i naseljavalo ove prostore. Primjerice, selo Radišići je 1743.g. imalo svega 5 obitelji, a 1768.g. 11 obitelji da bi već 1840.g. imalo skoro 45 obitelji. Osim toga, Rizvanbegović je proveo prvu agrarnu reformu i izveo melioraciju polja oko Trebižata. U tom periodu potiče se sadnja duda, šipka, masline, smokava ili riže a svakako i duhana. Kasnije Austro-Ugarska vlast značajnije potiče razvoj poljoprivrede te izgradnju infrastrukture – piše mr.sc. Branko Rogić.
