Mostar i Mostarci večeras su svečano dočekali Sergeja Barbareza. Sa puno simbolike doček je upriličen na platou ispod Starog mosta. Iako je ovih dana i Neretva i Radobolja vrlo visoka, to nije spriječilo više od 2.000 Mostaraca da se natiskaju na onom slobodnom dijelu platoa ispod Satrog mosta.
“Vjerujte mi, ovo što sada stojim ovdje i govorim gotovo je kao moj prvi govor na engleskom, pred mojim momcima. Toliko sam uzbuđen i od srca vam veliko hvala. Ovakve se stvari moraju učiti. Imam uvjerenje kako sam spreman, kako su mi riječi čvrste i znam što govorim. Nadam se kako vas neću razočarati ovim riječima. Ovo je razlog zašto je uspjeh važan i zašto je važno sve što radimo kada radimo pošteno. Kada imamo viziju, kada imamo cilj, kada vjerujemo u sebe i u ono što radimo. To je jedina deviza, ne samo mog sportskog života nego i života općenito. Taj uspjeh došao je s mojim momcima. Naravno, bez njih to ne bi bilo moguće ni u najmanjoj mjeri. Ta zajednička priča, ta vjera koju sam im prenio, u koju su oni vjerovali, dovela je do ovoga što danas imamo. Za većinu ljudi to je možda došlo brzo, ali mi smo imali tu vjeru jer smo znali što možemo i kako to postići. Nakon početka koji nije bio jednostavan, ali za koji sam već mnogo puta rekao kako je to faza kroz koju se mora proći, jer samo iz padova možete postati jači i naučiti važne stvari. Sigurno je ovo svima nama škola jer vidimo koliko volimo uspjeh i koliko volimo slaviti. Sinoć smo bili u Sarajevu uzbuđeni, vidio sam i prizore iz Mostara. To je ono što me čini ponosnim i zbog čega se nadam kako vas nikada neću iznevjeriti. Možemo izgubiti utakmicu, ali naš odnos na terenu, prema državnom grbu i taj ponos uvijek će biti na najvišoj razini”, rekao je Barbarez okupljenim Mostarcima.
Sergej Barbarez se rodio 17. septembra 1971. godine u Mostaru.
Karijeru je počeo 1984. godine u omladinskom pogonu Veleža. S 19 godina potpisao je prvi profesionalni ugovor s Veležom. Sa Veležom je postao i osvajač Omladinskog kupa Jugoslavije. Nakon povratka iz JNA 1991. godine. Iste godine prelazi u Hannover, potom Union Berlin i Hansu iz Rostocka. Od 1998. godine igrao je za Borussiu iz Dortmunda i konačno 2000. godine u Hamburger SV. U sezoni 2000/2001. postaje najbolji strijelac Bundeslige. Ostaje u Hamburgu 6 godina.
U ljeto 2006. godine prelazi u Bayer 04 Leverkusen, gdje ostaje sve do 2008. godine i kraja igračke karijere. U 330 bundesligaških utakmica postigao je 95 golova, dobio 85 žutih, te 4 crvena kartona.
Za bosanskohercegovačku reprezentaciju debitirao je 14. maja 1998. na prijateljskoj utakmici protiv Argentine u La Plati. Dugo vremena bio je kapiten reprezentacije. Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 7. oktobra 2006. u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2008. protiv Moldavije. Za reprezentaciju je odigrao 47 utakmica i postigao 17 golova.
