Klaru, djevojčicu romske nacionalnosti iz Stoca, upoznali smo prije gotovo godinu, kada je sa svojom samohranom majkom živjela u oronuloj baraci. Danas ova šestogodišnjakinja ima vlastitu sobu, kupatilo i osnovne uvjete dostojne djetinjstva i školovanja. Riječ je o svjedočanstvu humanosti i velikim tamnim očima koje su osvojile srca mnogih, uključujući i našu dopisnicu Samru Tufek, koja je ovu priču i pokrenula.
Novi početak
Od stare i trošne barake do novog doma – Klara danas ima sigurno mjesto za život, koje već ispunjava novim igračkama.
„Bebe, lopta, još jedna lopta i bojice, flomasteri i teke“, rekla je Klara Ibrahimović.
Iako nije velik ni prostran, novi kontejnerski dom za Klaru i njenu majku znači mnogo. Prvi put imaju osposobljeno kupatilo i kuhinju kako bi ova djevojčica mogla imati sretno djetinstvo i školovanje.
Majka Mediha Ibrahimović ne krije zahvalnost svima koji su pomogli.
„Želim da se zahvalim što sam dobila novi kontejner, što su me pomogli i što sada imam novi dom sa svojim djetetom. Hvala od srca školi i prijateljima“, kazala je Ibrahimović.
Snaga zajedništva
Veliko srce za ovu akciju i priču iskazali su mnogi, no jedna osnovna škola iz Mostara imala je najveći udio u ostvarenju sna jedne djevojčiće. JDok mnogo toga uzimamo zdravo za gotovo, nečiji snovi su nam neshvatljivo skromni. Vjeroučitelj u Osnovnoj školi Ivana Gundulića Ilija Savić ističe da je cilj bio jednostavan – osigurati Klari osnovno pravo.
„Prije godinu dana dobri ljudi pokrenuli su ovu akciju, a mi smo je podržali. Cilj je bio da Klara dobije ono što zaslužuje svako dijete – krov nad glavom. Za mene je ovo više od zidova i krova, ovo je simbol ljudske humanosti“, izjavio je Savić.
Humanost na djelu
No prilikom realizacije ove priče bilo je potrebno riješiti brojne problem, od vodovoda, struje i svih uslova potrebnih za jedan normalan život. Klara danas ima sve uvjete za siguran i topao dom, daleko od vjetra I kiše. Predsjednica Udruženja Transformator Nafiza Dautović naglašava da solidarnost i dalje postoji.
„U našem društvu još ima načina da se humanost i solidarnost pokažu tamo gdje je najpotrebnije. Gledati Klaru kako crta svoju novu kućicu i igra se u sigurnom prostoru zaista je posebna radost“, istakla je Dautović.
Jer dugo je čekala da joj se ostvari želja ali osmijeh ni sada kao ni tada ne skida sa lica. Želja joj je kada poraste da postane pjevačica, a mašta i snovi nemaju granice kod djece kada je djetinstvo bezbrižno i sretno.
