Plasman na Svjetsko prvenstvo s Bosnom i Hercegovinom o probijena granica od 50 golova u Bundelsigi, pokazatelji su da karijera bosanskohercegovačkog napadača Ermedina Demirovića ide u željenom pravcu. Na putu ka vrhunskom napadaču Demirović je morao proći i kroz teške periode. U razgovoru s Kawom Acarom objavljenom na YouTubeu, rekao je da mu je najteža odluka u životu bila kada je kao 16-godišnjak napustio rodni Hamburg i otišao u Leipzig. Za majku Fatimu to je tada bilo posebno teško prihvatiti.
– To što sam tada donio takvu odluku bio je najgori trenutak u životu moje mame. Danas imam 28 godina, ali ona i dalje zaplače svaki put kada me posjeti i vrati se kući. I dalje sebi zamjera što je “pustila” svoje dijete sa 16 godina. Sav taj hajp, novac i slava njoj ništa ne znače.
Demirovićev otac i dalje je ključna figura.
– On je glavni u kući. Bez obzira na to šta radim, ako želim kupiti sat, nazovem oca i on mi da odobrenje. Pazimo na novac jer znamo odakle dolazimo. Nismo odrasli s Rolexom na ruci, sve smo sami zaradili. Iz poštovanja mnogo toga ide preko mog oca. Hvala Bogu da ga imam – rekao je Demirović.
Na početku karijere često je bio u slijepoj ulici. U španskom Alavesu, njegovoj prvoj inostranoj stanici, čak je razmišljao o odustajanju.
– Sa 18 godina bio sam sam u Španiji, nisam govorio jezik, a igrao sam samo za drugi tim. Bilo je dana kada sam se pitao: “Zašto ovo radim?”
Pored frustracije zbog sporog napretka, bilo je i finansijskih problema.
– Prve godine u Španiji bio sam profesionalac samo na papiru. Igrao sam na terenima gdje moj brat u nižoj ligi ima bolje uvjete. To nije imalo veze s profesionalizmom. Na kraju mjeseca nije ostajalo mnogo novca. Htio sam sa djevojkom na odmor, ali smo morali skratiti planove jer nije bilo dovoljno novca. U tom periodu sam svaki drugi dan razmišljao da prestanem igrati fudbal – poručio je Demirović, prenosi Bild.
