Koordinacija udruženja osoba s invaliditetom već godinama od Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona traži da donese novi Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i Pravilnik kojim bi se regulisao status asistenata u vrtićima za djecu s poteškoćama u razvoju. Umjesto sistemskog rješenja, to pitanje se do sada rješavalo na dobrovoljnoj osnovi. Naime, Grad Mostar je plaćao asistente iako nema zakonsko uporište za to. Međutim, zbog deficita u budžetu upitno je da li će nastaviti tu praksu nakon prvog juna kada ističe ugovor.
Valerija Smiljanić je majka trogodišnje djevojčice s poteškoćama u razvoju. Razočarana je što roditelji poput nje, uz svakodnevne izazove, moraju strahovati hoće li njihovo dijete moći nastaviti pohađati vrtić ukoliko ostanu bez asistenata. Ističe da napredak u vrtiću koji je njezina kći ostvarila uz drugu djecu i stručnu pomoć ima ogromne benefite.
VALERIJA SMILJANIĆ, majka djeteta s poteškoćama u razvoju
“Odlazak u vrtić je neprocjenjivo, znači ono se socijalizira, jako bitno za njegov psihički razvoj i rast, socijalizacija s drugom djecom, mi smo na svom djetetu ogroman napredak vidjeli tako. Kao roditelj kad ostavite dijete, pogotovo s poteškoćama u razvoju, vi ste mirni, znate da je u sigurnim rukama, vrtić radi izvrstan posao, imaju super stručni tim, logopeda, psihologa koji radi s djecom, sada to dovodimo u ptanje, vjerujte da je jako teško.”
Pitanje asistenata nužno je sustavno rješiti, upozoravaju iz Ustanove Dječji vrtići Mostar, jer će u protivnom najranjivija kategorija populacije ostati bez pomoći koja im je ključna za razvoj i boravak u vrtiću.
DANIJELA KEGELJ, ravnateljica Ustanove “Dječji vrtići” Mostar
“Mi imamo materijalne dokaze koliko se u djecu ulaže, a onda na ovim ranjivim kategorijama posebno, tako da, kad bi to bilo u sustavu i kad bi to bio zakon vi onda možete krenuti po službama i boriti se i lobirati, ovako na žalost. Mi u našoj ustanovi u ovom momentu u 6 jedinica najmanje 10 asistenata trebamo. Imamo 57 djece s različitim razvojnim poteškoćama, 30 djece u riziku od neke razvojne poteškoće i roditelje koji svakodnevno traže upis djece u naš program.”
Trenutno je na raspolaganju samo pet asistenata, što predstavlja dodatni kronični problem. Sve bi se to rješilo donošenjem Pravilnika ili novog Zakona na koji se čeka više od 20 godina, pa je tako Hercegovačka neretvanska županija jedina u BiH gdje predškolsko obrazovanje nije obavezno.
Resorni županijski ministar, kaže, da ne mogu donijeti Pravilnik o asistentima jer je postojeći zakon zastario.
ADNAN VELAGIĆ, ministar obrazovanja HNK
“I on ne prepoznaje kategoriju asistenata, tako da mi ne možemo donijeti podzakonski akt ako u zakonskom aktu nemamo predviđeno rješenje. Mi ni do sada nismo finacirali pitanje asistenata i to pitanje trebate postaviti lokalnim zajednicama, oni su preuzeli odnosno imaju obavezu finacirati u ovim uvjetima kakvi jesu danas.”
IGOR LEDIĆ, predsjednik Udruge za Down sindrom Mostar
“Definitivno tamo netko ne zna čitati zakone, definitivno da je ministarstvo odgovorno i ono treba donijeti i pravilnike i osigurati asistente u odgojno obrazovnim ustanovama, kao što ih imaju u redovnim školama isto tako moraju i u predškolskim ustanovama, ne znam zašto se igraju ping pong loptica.”
Koalicija udruga osoba s invaliditetom HNŽ-a, kaže Ledić, pripremila je pravilnik i zakonske akte iz ove oblasti koje je uputila Vladi.
Inače, posljednje tri godine asistente financira Grad Mostar, iako nema zakonsko uporište za to.
No, upitan je nastavak s obzirom na to da je proračun smanjen i nužna je preraspodjela sredstva, a dodatni problem je politički kaos koji trenutno vlada u Gradskom vijeću zbog nedolaska bošnjačkih vijećnika.
