Kolektivni pesimizam zamijenio je kolektivni optimizam, nakon pokretanja inicijative za nominaciju spomenika Bogdana Bogdanovića na UNESCO-vu Listu svjetske baštine. Prva veća debata o tome kako taj optimizam pretvoriti u djelo, pokrenuta je upravo na današnjoj konferenciji posvećenoj budućnosti Partizanskog spomen-groblja u Mostaru. Još od rata 90-ih godina Partizansko spomen-groblje u Mostaru bilo je izloženo napadima, a nakon rata vandalizam je postao gotovo svakodnevan. Nakon brutalne devastacije 2022. godine, kada je uništeno više od 700 kamenih elemenata do danas zvanično nije utvrđeno ko je odgovoran. Odnos prema spomeniku stoga je potpunoj suprotnosti s onim kako je nastao – kroz zajedništvo i solidarnost.
„Cijeli grad je učestvovao u njegovoj izgradnji, ne samo grad nego i cijela Jugoslavija putem omladinskih radnih akcija. Partizansko groblje, ne zaboravimo njegova površina nije samo ono što mi danas vidimo, onaj građeni dio, već osam hektara gdje je najviše šume“, kazala je arhitektica Mare Janakova Grujić.
„Danas predstavlja jedan prostor u kojem se nekako najbolje sagledavaju žestoke političke i društvene rasprave o prošlosti, identitetu i značaju memorijalne antifašističke kulture“, dodala je stručna savjetnica za zaštitu historijskog naslijeđa KS Amra Čusto.
Inicijativa za UNESCO-vu nominaciju Bogdanovićevih spomenika dobila je podršku na Parlamentarnoj skupštini BiH, početkom maja, a “zeleno svjetlo” stiglo je i od Vijeća ministara. Sada je ključni korak izrada konkretnih programa obnove.
„Jučer sam u Tuzli imao sastanak sa federalnim premijerom, kada me zamolio da prenesem poruku na ovoj konferenciji da je u toku izrada programa – vladinog programa o obnovi i trajnom čuvanju spomenika o kojima govorimo“, izjavio je zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu PSBiH Jasmin Imamović.
Mostarski spomenik dakako nije izolovan primjer kojem je potrebna zaštita. Sličnu sudbinu zanemarivanja dijele i drugi spomenici iz ovog perioda.
„Pored fizičke smrti spomenika, dešava se diskurzivna smrt, omalovažavanje na društvenim mrežama, u javnosti, pokušaji da se umetnu, stigmatiziraju spomenici određenim simbolima koji tamo ne pripadaju“, pojasnila je kustosica Historijskog muzeja BiH Elma Hodžić.
Skrnavljenje historije ima više lica. Naslijeđe trpi dvostruke udarace – one fizičke, na terenu, i ideološke, u javnom prostoru. Ipak, u slučaju Bogdanovićevog opusa, struka i politika konačno su povukle istu liniju odbrane.
