Profesor Adnan Ademović već godinama je kondicioni trener RK Velež, a kvalitete ovog mladog stručnjaka i doktora kineziologije prepoznali su i u FK Velež, pa je od januara uključen i u rad stručnog štaba Ibre Rahimića. Kao kompetentan sagovornik na temu fizičke pripreme sportista, govorio je za službenu stranicu Rukometnog kluba Velež o važnosti održavanja forme tokom ljetne pauze, perioda kada su fizička sprema i disciplina sportista često na najvećem ispitu.
Sezona je završena i igrači su dobili zasluženi odmor. Gdje je granica između odmora i potpunog zapostavljanja treninga?
– Granica je u tome da odmor ne znači potpuni prekid aktivnosti. Organizmu je nakon naporne sezone potreban fizički i psihološki oporavak, ali potpuna neaktivnost duža od dvije do tri sedmice dovodi do pada fizičkih sposobnosti. Zato uvijek preporučujemo aktivni odmor kroz lagano trčanje, vožnju bicikla, plivanje ili druge rekreativne aktivnosti.
Šta se prvo gubi tokom pauze – snaga, izdržljivost, brzina ili nešto drugo?
– Najbrže opada aerobna izdržljivost, odnosno sposobnost organizma da efikasno koristi kisik tokom dužeg napora. Već nakon desetak dana neaktivnosti mogu se primijetiti određeni padovi. Snaga i brzina zadržavaju se nešto duže, posebno kod sportista koji imaju dugogodišnji trenažni staž.
Proljetni dio sezone, osim što ste vodili kondicionu pripremu naših rukometaša, dio ste i stručnog štaba FK Velež. Da li je naporno i koliko ima sličnosti, a koliko razlika?
– Svakako da zahtijeva mnogo vremena i energije, ali je istovremeno veliko profesionalno iskustvo. Sličnosti postoje u osnovnim principima kondicione pripreme, dok su razlike prvenstveno u zahtjevima sporta. Rukomet karakterišu česte promjene pravca, eksplozivnost i kontakt-igra, dok fudbal zahtijeva veći obim trčanja i drugačiju energetsku potrošnju. Upravo te razlike čine posao zanimljivim i izazovnim.
Da li se već na prvom treningu može prepoznati ko je radio tokom odmora, a ko je potpuno „ugasio motore“?
– U većini slučajeva može. To se vidi kroz način kretanja, nivo energije, reakciju organizma na opterećenje i rezultate inicijalnih testiranja. Igrači koji su održavali osnovni nivo aktivnosti mnogo lakše podnose prve treninge i brže ulaze u željeni ritam rada.
Koliko raste rizik od povreda kod igrača koji tokom odmora ne održavaju osnovni nivo fizičke aktivnosti?
– Rizik značajno raste. Nagli prelazak iz neaktivnosti u intenzivan trenažni proces povećava mogućnost povreda mišića, tetiva i zglobova. Upravo zato insistiramo na individualnim programima rada tokom pauze kako bi se organizam pripremio za povratak u puni trening.
Koje su najčešće greške koje sportisti prave tokom ljetne pauze?
– Najčešće greške su potpuni prekid aktivnosti, neadekvatna ishrana, povećanje tjelesne mase, nedovoljno sna i zanemarivanje preventivnih vježbi. Mnogi smatraju da će sve nadoknaditi tokom priprema, ali takav pristup često otežava povratak u optimalnu formu.
Koliko pravilna ishrana i kontrola tjelesne težine mogu olakšati ulazak u pripremni proces?
– Pravilna ishrana i održavanje optimalne tjelesne mase značajno olakšavaju početak priprema. Igrači koji se odgovorno hrane i kontrolišu težinu lakše podnose opterećenja, brže se oporavljaju i imaju manji rizik od povreda. To je jedan od ključnih faktora uspješnog ulaska u novu sezonu.
Iz Vašeg iskustva, da li su uspješniji oni igrači koji tokom pauze rade i kada ih niko ne kontroliše?
– Apsolutno. Najuspješniji sportisti su upravo oni koji posjeduju unutrašnju disciplinu i odgovornost prema svom radu. Trener može planirati i kontrolisati određeni dio procesa, ali vrhunski rezultati dolaze kod igrača koji i tokom odmora vode računa o svom tijelu, treniraju planski i razmišljaju dugoročno. Takvi igrači najčešće imaju najstabilnije karijere i ostvaruju najveći sportski napredak.
