Prirodne nesreće poput poplava, zemljotresa, požara i slično dešavaju se uglavnom neočekivano i iznenada. Utjecaj ovakvih prirodnih nesreća često je brutalan i zastrašujući, iako mnogi ljudi ne pokazuju vidljive fizičke ozljede za vrijeme ovakvih zbivanja. Koliko je u ovom trenutku potrebna psihofizička pomoć osobama koje su preživjele razorne poplave na našem području govori Rukovoditeljica Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Konjic, specijalista psihijatar dr. Azra Mušinović.
“Nažalost ovo što se desilo prethodnih ovih dana i koje još uvijek traje, mislimo opravak će očigledno jako dugo trajati. Ostavilo je traga na svima nama. Imamo jednu generaciju koja je prošla rat, pa imamo poslije ovo što je bilo sa Covid epidemijom prije nekoliko godina, sada opet imamo jednu, da kažem, prirodnu nesreću koja se desila, ostavila je ogromne posljedice na našu opštinu, na naš kraj i na ljude koji tu žive prvenstveno. Kod ovakvih situacija koje su neočekivane, koje se dešavaju naglo, one poljuljaju naš osjećaj sigurnosti, to je bukvalno onaj osjećaj da izmiče tlo pod nogama. I uvijek u tim nekakvim situacijama dolazi ono inicijalno stanje šoka, kada mi ne znamo gdje bismo, i šta bismo i kako da se postavimo, a i sama osjećanja su poprilično ono potisnuta. Taj inicijalni šok poprilično sada se smiruje. Međutim, sad idemo da se bavimo i ovim psihičkim posljedicama koje ostavlja ovakva jedna zbilja katastrofalna nesreća”, kazala je doktorica Azra Mušinović.
Kako najbezbolnije očuvati mentalno zdravlje ukoliko ste proživjeli jedan vid traumatskog stresa izazvanim poplava koje su nas zadesile doktorica Mušinović pojašnjava,
“To je zapravo traumatski doživljaj koji može biti okidač za jedan post-traumatski stresni poremećaj koji može, a i ne mora biti doživotan. Ljudi nekako kad pričamo o post-traumatskom stresnom poremećaju, često to nekako zamišljaju da je to nešto što je doživotno. Ne mora značiti. Nekad je dovoljno intervenisati lijekovima, suportivnom psihoterapijom, nekoliko sedmica, nekoliko mjeseci, nekad do godinu dana, stvari se smire i ljudi se vrate svom životu. Nekad zbilja sve zavisno. Nije svaka trauma ista. To može potrajati duže. Tako da sad u ovom periodu koji nama predstoji, mi zbilja očekujemo porast nakon što prođe, da kažem, ovaj neki inicijalni šok, očekujemo porast ljudi koji će ispoljavati probleme iz toga spektra post-traumatskog stresnog poremećaja, od problema sa spavanjem, koji već sad mogu da se jave, od nekakvih nevoljnih prisjećanja na ono što se desilo, ružnih snova, košmarnih snova, stanja jednog osjećaja napetosti, pobuđenosti, ono kad ljudi kažu ono osjećam da mi je koža tijesna. Tako da stvarno to zbilja očekujemo da će doći u sljedećem periodu”, pojašnjava Mušinović.
Kako se ponašati u kontaktu sa osobama koje su preživjele prirodnu katastrofu doktorice ističe,
“Jedna od stvari je pružiti osjećaj sigurnosti. Najčešće, nekad je to dovoljan zagrljaj. Koliko ste puta vidjeli ovo kad ljude izvlače iz ruševina, iz vode, nije bitno. Ono što oni urade, uvijek prvo je da tu osobu utople, zagrle, ima to i psihološki momenat gdje vi tim osjećajem vraćate, onaj osjećaj sigurnosti, isto kao kad vas roditelj zagrli. Tako da, vraćanje tog osjećaja sigurnosti, isto jako bitno u kontaktu sa žrtvama, dati do znanja da nisu sami, da ima tu neko ko može da im pomogne, da ponese i taj dio tereta sa njima”, istaknula je Rukovoditeljica Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Konjic, specijalista psihijatar dr. Azra Mušinović
Na koji način djeca proživljavaju ovaj vid stresa dr. Mušinović pojašnjava,
“Djeca drugačije doživljavaju te neke stvari nego mi odrasli, jer mi odrasli smo svjesni recimo šta je moglo biti. Djeca ne razmišljaju, pogotovo manja djeca do neke pretpubertetske dobi, ona previše ne razmišljaju u budućnost. I ono što je jako važno za djecu jeste da smo mi odrasli sabrani, i da smo mi odrasli njima utočište i sigurnost. Oni gledaju u nas i očekuju od nas da im mi pružimo sigurnost. Djeca također kroz igru se oslobađaju trauma, oslobađaju se onoga što su doživjela, tako da im to ne treba zabranjivati.”
Iako se u potpunosti ne može reći da se smanjila stigma odlaska psihologu i psihijatru u našem društvu, doktorica apeluje na sve one koji imaju nemir, tjeskobu ili nervozu da bez ikakvog ustručavanja posjete stručnu osobu.
“Ja opet apelujem, sada jeste prvi šok, ljudi još uvijek se bore za živote, ne znaju što se dešava, ne treba se ustručavati, imate problema sa spavanjem, tražite pomoć. Ako ništa, kad zaspete, drugačije je, jer i nesanica, i gubitak apetita, i stalna napetost, to troši organizam i u nekom tjelesnom smislu, a da ne pričam u psihičkom. Ljudima to malo izgleda nekad nepovezano, ali sve je povezano. Dovoljno je da se naspavate, da stvari izgledaju drugačije i da su rješive, a da nisu nerješive kako ih doživljavamo kad smo neispavani, umorni, u strahu. Ne treba bježati niti od razgovora, nipošto, ali niti od lijekova. Ljudi imaju tu nekakav otpor prema lijekom, ali ne treba bježati. Psihijatrijska terapija nije nekad doživotna, i u dosta slučajevima zapravo i nije, u nekim slučajevima jeste, ali bolje intervenisati što ranije, što prije, veća je vjerovatnoća da neće biti potrebna dugotrajna ni psihijatrijska, a niti ni psihološka potpora”, kazala je Rukovoditeljica Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Konjic, specijalista psihijatar dr. Azra Mušinović.
(Radio Konjic)