Muzički centar Pavarotti od svog otvaranja, sada već davnog decembra 1997. godine bio je i što je još važnije ostao, kulturni centar Mostara. Teško bi bilo u jednu novinarsku priču staviti sve ono što se u Pavarottiju, kako ga Mostarci zovu, dogodilo za sve ove godine.
Probat ćemo se fokusirati na aktuelna dešavanja, ali ni njih nije malen broj. Sigurno jedan od onih koji je pokretač brojnih aktivnosti u ovoj ustanovi je i Mili Tiro. Razgovarati sa njim znači imati pred sobom čovjeka koji 24 sata „živi za muziku“, za „kulturu“, ali i za svoj, kako i sam voli reći, najbolji i najljepši grad na planeti Mostar.
– Uprkos svim problemima sa kojima se kao i svaka kulturna ustanova u našoj zemlji susrećemo, pokušavamo biti aktivni i opravdati svoju svrhu, počinje razgovor za Ero.ba Mili Tiro, koordinator programskih aktivnosti u MC “Pavarotti” i nastavlja:
– Trenutno imamo aktivnu školu klavira, koja ima 15 polaznika i školu gitare koja ima 32 polaznika. Tu je svakako i plesni studio „Flash“ naše Jasmine Rebac, pojašnjava Tiro.
Svakako jedna od manifestacija po kojoj je ovaj muzički centar nadaleko poznat je sad već tradicionalni Mostar Blues & Rock festival, koji će se ove godine održati 21 – 22 jula. Međutim, „Blues“ nije jedino što će se ove godine dogoditi u Mostaru i „Pavarottiju“. Vrijedni radnici ovog centra žele da u naš grad donesu i još jednu vrstu muzike.
Jazz kamp
– U pripremi je Jazz kamp. Planirano je da se održi na jesen. Cilj je dovesti adekvatne profesionalne muzičare i u četiri dana napraviti radionice za mlade. Kruna rada će biti zajednički koncert.
Ideja o Jaz kampu jeste novija, ali i na tom polju se već nešto uradilo ?
– Mi smo već imali tri radionice na kojima su bili muzičari Dino Šukalo, Amar Češljar i Edvin Hadžić kao predavači. Ono što je važno istaći da taj Jazz kamp neće biti samo za područje Mostara i Hercegovine, već i od regionalnog značaja, a za šta već imamo interese, ističe Tiro i dodaje:
– Bilo bi nepošteno da zaboravimo da u augustu organizujemo i 8.gitarijadu „Na putu za jug“, ali znate već to su neke naše redovne aktivnosti pa se kao podrazumjevaju da će se održati, iako za sve njih, osim finansijskih sredstava ulažemo i jako mnogo truda.
Kada smo kod finansija, to je nekako osnovna boljka svega u kulturi u našoj zemlji.
– Nažalost nismo ni mi izuzetak. Grad Mostar je naš osnivač i dio sredstava imamo i sa gradskog budžeta, ali kao što vidite ovdje zaista „vrije“ od kulturnih dešavanja i ta sredstva su nedovoljna za finansiranje. Nešto uspijevamo zaraditi i od našeg profesionalnog muzičkog studija, koji je sigurno na vrhunskom nivou kada je u pitanju ova naša regija. Potvrda toga je da ovdje snimaju bendovi ne samo iz BiH i susjednih zemalja, već i iz Velike Britanije, Francuske, Njemačke….
Iz svega rečenog možemo samo konstatovati da je Muzički centar „Pavarotti“ jednostavno centralno mjesto za kulturu mladih ljudi u Mostaru.
– Pa sigurno da smo ponosni na tu činjenicu i što već godinama unazad, može se reći i skoro dvije decenije, to je u nas normalno da svi oni mladi ljudi koji žele da se iskažu u nekom od muzičkih pravaca u nama pronalaze pogodno tlo. Meni lično kao građaninu ovog grada i BiH to predstavlja jednu veliku satisfakciju. Jednostavno sociološki društvo bez kulture je osuđeno na propast. Mi se na ovaj način borimo da ga izvedemo na pravi put, ističe Tiro.
Pjesma o Veležu
I tako riječ po riječ dolazimo do teme koja nije nužno vezana za Muzički centar „Pavarotti“ ali jeste znak prepoznavanja za svakoga kada mu spomenete ime ovog velikog muzičkog entuzijaste.
Prije nekoliko dana svjetlo dana ugledala je pjesma posvećena Veležu ?
– Uh, jesmo li baš morali o tome sada, pomalo sa sramežljivo, ali sa vidljivim ponosom u glasu odgovara nam Mili.
Kako preskočiti pjesmu koja je doslovce u jednom danu „zaludila“ hiljade Mostaraca, posebno onih koji navijaju za Velež ?
– Tekst je nastao prije nekih 4-5 godina. Jednostavno nastala je spontano, što mi u Mostaru kažemo „ležalo mi je na duši“. Želio sam da nešto napišem što će spojiti Velež nekad i sad, tu našu ne izmjernu ljubav prema tom klubu, tu emociju koju imamo. Demo snimak je već ranije postojao. Ljudima u Veležu se svidio tekst i samo su rekli „idemo u snimanje ovoga“. Pomogli su finansijski da ga profesionalno snimimo u muzičkom studiju. Iako sam svjestan bio da će pjesma imati svoje simpatije kod raje, nisam vjerovao da će se doslovce u jednom danu postati nešto tako prihvaćeno. Sretan sam zbog toga. Ja sam nju pisao iz srca i duše, zato vjerujem da je dirnula u srce sve one koji slično razmišljaju, kaže Mili Tiro.
Za kraj razgovora o muzici i svemu ponešto, dotakli smo se i činjenice da je Tiro već izdao jednu zbirku pjesama. Riječ je o zbirci „Lament“.
– To su neke moje pjesme iz duše. Na nagovor raje sam izdao knjigu, naravno uz pomoć nekih ljudi koji su pomogli njeno štampanje. U toku je i prevod zbirke na engleski i trebalo bi da bude gotov ovog ljeta, a trenutno radim na drugoj knjizi pjesama, kaže nam na kraju razgovora Mili Tiro.