Istup, ili bolje reći ispad, Andreja Plenkovića u kojem, pored ostalog nas iz HRS-a, inače „malu strančicu od 3 zastupnika“ optužuje za sudjelovanje u, citiramo, „agendi koja za cilj ima blokirati procese“, a na čelu koje stoji „karijes s Pantovčaka“, do kosti je ogolio hdzovsku politiku i njenu jalovost kada su Hrvati u BiH u pitanju. Točnije, pokazalo se ono što odavno govorimo, a to je kako je Zagrebu bliži Bruxelles nego cijela Bosna i Hercegovina.
Pravdati bošnjačku unitarističku politiku i radikalističke stavove, inzistiranje na reduciranju ovlaštenja Doma naroda i sve argumente koje je bošnjačka politika koristila kako bi onemogućila usvajanje izmjena izbornog zakona u realnim rokovima za Izbore 2022., na način da su za sve to krivi predsjednik Milanović, Most i njihovi „friendovi iz male strančice od 3 zastupnika“ može samo osoba koja patološki želi prikriti svoju nesposobnost. Sa ovime je Plenković praktično otkrio sve karte na kojima će HDZ graditi svoju političku agendu za Izbore.
Dakle, sudeći po Plenkoviću, koalicija sa DF-om i SDA-om koji su gnusno pogazili svo ljudsko i građansko dostojanstvo hrvatskog naroda je poželjna, gromoglasna hrvatska šutnja na radikalističke stavove Šefika Džaferovića, Bakira Izetbegovića i sviju onih koji negiraju zločine ABiH je opravdana, zacementirani stavovi o teroru hrvatske manjine nad bošnjačkom većinom, u zemlji tri konstitutivna naroda, su opravdani. Ono što nije poželjno, a nimalo opravdano, su stavovi o sustavnom rješenju svih problema u BiH, a to je administrativni preustroj kojeg predlaže HRS, a podržava Most.
S ovime, Plenković se pretvorio u najjačeg glasnogovornika velikobošnjačke unitarističke politike, u potpunosti priklonivši se uvrijeđenom stavu njegove grupacije u EU Parlamentu, EPP-a, koji otvoreno govori o „bosanskoj naciji“ i „Željku Komšiću kao legitimnom predstavniku Hrvata“. Pored svega toga, s ovim istupom/ispadom u Saboru Plenković, koji se kune u HNS Dragana Čovića, je praktično obrisao pod zaključcima nedavnog izvanrednog zasjedanja ove institucije.
Ovim putem, mi okupljeni oko „troje vijećnika“ HRS-a, poručujemo Andreju Plenkoviću prvo da mu malo ažuriraju podatke o broju vijećnika i zastupnika HRS-a i neka ponovno naruči analizu istih u listopadu, jer će brojka biti itekako veća. Drugo, pametnije bi mu bilo opismeniti i naučiti pročitati unaprijed pripremljeno pojedine zastupnike, poput primjerice Nevenka Barbarića koji je na istoj sjednici prozivao za loš rad „sve Vlade od 2020. do danas“. Ne bi bilo loše da Grlića Radmana poduči kako su Barryevi amandmani utjecali na izbore u Dom naroda, a ne u Skupštine županija kako on govori.
Iznimno nam je drago što se napokon ogolila HDZ-ovska politika i što se cjelokupnoj hrvatskoj javnosti u RH i BiH pokazalo kako smo cijelo vrijeme bili u pravu, osobito zadnjih malo više od godinu dana kada smo govorili o neiskrenim namjerama svih aktera u procesu pregovaranja oko izborne reforme u BiH. Ponajviše smo bili u pravu kada smo govorili kako aktualna hrvatska vlast radi u interesu Bruxellesa, a ne svojih sunarodnjaka i kako je politika koju vodi aktualno političko vodstvo Hrvata u BiH jalova, bezidejna i pogubna. Činjenica da je svojim istupom/ispadom Plenković obrisao pod i s onime za što se sestrinska stranka iz BiH do jučer zalagala, pokazuje koliko smo bili u pravu.
Ponosni smo što se još jednom pokazuje kako je iskrena politika u interesu hrvatskog naroda i hrvatskog čovjeka kao pojedinca ona koju vodimo mi i u kojoj podršku imamo kod kolega iz Mosta u Saboru RH. U tome ćemo ustrajati, pa makar ostali spali na tri vijećnika, kako nam je poželio Plenković.