Moderno dobar donijelo je mnoge tehnologije koje omogućuju prenos audio-vizuelnih sadržaja. Prosto smo “bombardovani” sa tim. Ipak, ma koliko tehnologija neke stvari dovodila do savršenstva, knjiga i pisana riječ i dalje imaju svoju specifičnu ulogu. U Mostaru smo, da tako kažemo “pronašli”, Klub čitatelja knjige. Uz to ovaj klub ima zanimljiv naziv “Treći ponedeljak”. Zbog toga smo u rubrici “Ero.ba Priča” ugostili Mariju Smoljan, osnivača Kluba čitatelja “Treći ponedeljak”
Za početak, možete li nam nešto više reći o Vašem Udruženju. Već na prvi pogled vaš naziv “Treći ponedeljak” privlači pozornost. O čemu je zapravo riječ ?
– Klub čitatelja “Treći ponedjeljak” osnovan je u siječnju 2020. Cilj nam je bio okupiti knjigoljupce koji jednako uživaju i u čitanju i u razgovoru o pročitanome. Trenutno Klub broji petnaest aktivnih članova. Sastajemo se jednom mjesečno, i to kako naziv Kluba sugerira, svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu. U fokusu redovnog sastanka je knjiga mjeseca o kojoj raspravljamo. Također, vrlo često imamo i “bonus” knjigu jer surađujemo s izdavačkom kućom Buybook Doo i sudjelujemo u projektu Kreativna Europa čitajući naslove iz edicije “100 godina europske književnosti u 10 knjiga – od jedne pandemije do druge”. Jako smo ponosni na ovu suradnju i zahvalni smo što nam se pružila prilika sudjelovati u ovome zanimljivom projektu. I tu su još kao šećer na kraju, naši izvanredni sastanci na kojima gostuju domaći, eminentni autori. Imali smo tu čast da upoznamo Elvedina Nezirovića, zatim Senku Marić, a upravo nam slijedi druženje s Alminom Kaplanom. Nadamo se da će se ovaj lijepi niz nastaviti, počinje razgovor za Ero.ba Marija Smoljan.
Sama ideja da se na jednom mjestu okupe ljubitelji knjige je odlična. Kakve su bile reakcije javnosti ? Ovo je ipak nešto novo u našem gradu.
– Svi znamo za onu poznatu mostarsku uzrečicu “a ‘ta će oni!”, koja je u svojoj srži toliko negativna i podcjenjujuća da je ubila mnoge dobre ideje i prije nego što su uopće zaživjele. Međutim, nas nije omelo ni mostarsko “hakanje”, ni korona (u vrijeme “lockdowna” sastanke smo održavali online, ali odustajanje nije bila opcija iako smo tek bili startali). Jednostavno, Klub je imao cilj, svi članovi su tu svojevoljno, sve nas veže ljubav prema čitanju i nama je bilo bitno da pričamo o knjigama, a nije nas zanimalo što pričaju o nama. Na kraju, dobili smo toliko pozitivnih povratnih informacija, toliko lijepih komentara… reakcije javnosti su zapravo čisti vjetar u leđa. Suradnja s Buybookom i našim domaćim književnicima je najbolji dokaz da smo uspjeli.
Koliko je knjiga danas zastupljena u našoj svakodnevnici ?
– Ovisi koga pitate. Pojedinci knjigu uzmu u ruke samo kad trebaju oblatne pritisnuti nečim teškim da se stisnu, a nama iz Kluba knjiga je potreba baš kao voda ili zrak. Mi bez svoje “doze” čitanja jednostavno ne funkcioniramo. S druge strane, društvene mreže preplavljene su fotografijima na kojima je knjiga, nažalost, samo glavni rekvizit za poziranje, uz šoljicu čaja ili kave, ali nije se odmaklo dalje od naslova. A opet, imamo toliku hiperprodukciju knjiga da je zaista jako teško odlučiti što je vrijedno čitanja, a što je samo dobar marketinški potez. Nekako mi se čini da se danas o knjigama više priča nego što ih se čita, a trebalo bi biti obrnuto.
Da li moderno doba interneta može potpuno istisnuti knjigu ?
– Nikada. Iako smo okruženi svim mogućim tehnološkim čudima, nikad i ništa ne može zamijeniti miris nove knjige ili onaj osjećaj kad se sa dobrim romanom ušuškate pod dekicu, a vani rominja kiša. To je jednostavno ljubav. Također, ovo moderno doba ima i nekih svojih prednosti. Donosi nam knjige na dlanu zahvaljujući e-čitačima. Više ne moramo “tegliti” knjige sa sobom, nego u par klikova možemo otvoriti željeni naslov gdje god da se nalazimo. Onaj tko istinski voli knjige i čitanje, ostat će vjeran svojoj strasti čak i kad roboti budu šetali pored nas.
Vaše udruženje okuplja samo ljubitelje knjige ili se sa vremenom probudila ideja za pisanjem kod nekoga ?
– Zapravo, kod nas je nekako obrnuto. Klub je okupio one koji su već i ranije pisali, na ovaj ili onaj način. Naime, već godinama vodim stranicu “Knjigom u glavu” na kojoj pišem osvrte na pročitane naslove, i baš preko te stranice odaslan je prvi poziv za okupljanjem i osnivanjem čitateljskog kluba. Među članovima imamo i prevoditelje koji nam “ispisuju” stranice suvremene književnosti, ali imamo i članove koji skupljaju hrabrost da svoje radove pošalju nakladnicima. U klubu imamo i članove kojima je glavna profesija “neknjiževno” zvanje, ali im je čitanje strast i jako dobro plivaju u svijetu književnosti. Ne vidim razlog zašto netko od njih ne bi jednom napisao, recimo – neki dobar triler. I imamo i one koji su, srećom, na vrijeme shvatili da je bolje da se drže čitanja, a ne pisanja.
Koje aktivnosti planirate u narednom periodu kroz vase Udruženje ?
– Plan je svako nastaviti s redovnim aktivnostim,a a to su mjesečni susreti čitateljskog kluba, suradnja s Buybookom te gostovanje domaćih autora. Međutim, planiramo i organizirati neke čitateljske aktivnosti za „podmladak“ Kluba, odnosno djecu naših članova. To nam je idući cilj.
Da li ima sličnih udruženja ili barem neformalnih grupa u Hercegovini, odnosno u BiH ili regiji?
– Ima. Često nam se na našoj Facebook stranici javljaju članovi čitateljskih klubova iz drugih gradova s kojima rado razmijenimo naša dosadašnja iskustva. Istina, jako nas je malo, ne daje nam se medijski prostor, ali mi se sami međusobno pronađemo i potpomažemo. Želja svih nas je da kvalitetnih čitateljskih klubova bude što više, da se ljudi vrate knjigama i čitanju, ako ništa drugo barem kao hobiju jer čitanje itekako ima svojih prednosti, kaže na kraju razgovora za Ero.ba Marija Smoljan