Stručni žiri 21. festivala bosanskohercegovačke drame – „Zenica 2022“, na večeršanjoj ceremoniji u Velikoj sali Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, dodijelio je glavnu nagradu za najbolju predstavu u cjelini predstavi „Ljubičasto“, redateljice Selme Spahić i u izvedbi Kamernog teatra 55 iz Sarajeva.
Stručni žiri u sastavu: Aida Pilav (predsjednica), Predrag Štrbac i Saša Oručević (članovi), ocjenjivao je sedam predstava takmičarskog programa ovogodišnjeg festivala, koji je počeo 4. juna, a odluku o nagradama donijeli su većinom glasova.
– Ovo je već početak treće decenije igranja ovog festivala, koji je Festival bh. drame- isto što je u Srbiji „Sterijno pozorje“. Znači, festival domaćeg teksta. Posebno u današnja vremena, posebno u malim kulturama – kakvi mi jesmo, značaj čuvanja i očuvanja, razvijanja te davanja „vjetra u leđa“ mladim piscima i spisateljicama, nešto je što je jako značajno. Prije i poslije svega, to je najveći značaj Festovala bh. drame – kazao je član Stručnog žirija, beogradski reditelj Predrag Štrbac.
Napomenuo je kako su članovi žirija „divno sarađivali“, a selekciju je ocijenio „multidimenzionalnom i šarenom, u najboljem smislu re riječi“. Viđeni su, podvukao je, „razne pristupe“, kako rediteljske tako i glumačke te, „ono što je najvažnije, vidjeti lepezu svih mogućih pravaca u kojima se, u ovom slučaju, razvija bosanskohercegovačka drama“.
Direktor BNP-a Zenica Miroljub Mijatović izrazio je zadovoljstvo što su bili u prilici da su, uz prisustvo publike svim predstavama i sadržajima, realizirali svih sedam predstava takmičarskog programa te 13 sadržaja pratećeg programa – promocije knjiga, izložbe, promociaj publikacija koje se bave teatarskom umjetnošću u Bosni i Hercegovini i van BiH.
– Slogan ovogodišnjeg festivala je „Mislimo jedni na druge“. Na plakatu ste vidjeli da su se kazaljke poklopile, a vi znate šta to kod nas znači kada se kazaljke poklope: Neko misli na nekog! U našem slučaju, msilimo jedni na druge – istakao je Mijatović.
On je napomenuo da su od sedam izvedenih predstava u takmičarskom programu, njih šest bile praizvedbe.
– Ove smo godine imali takvu situaciju, prošle godine smo imali situaciju da je više dramatizacija nego originalnih dramskih tekstova. Iz godine u godinu situacija se mijenja. Ja ne mislim da je bh. drama u krizi, a dokaz tome je što su čak tri predstave producirane u taetarskim kućama izvan BiH – naveo je Mijatović.
Specijalno priznanje – Nagrada za životno djelao “Adem Čejvan”, za izuzetan doprinos u razvoju teatarske umjetnosti u BiH iz oblasti glume, režije, teatarske pedagogije i produkcije, ove je godine dodijeljena sarajevskom glumcu Izudinu Bajroviću.
– Ne znači dobiti nagradu za životno djelo da je to kraj karijere i da čovjek treba da odustane od svojih snova. Ja imam još puno snova glumačkih i želim da ih ostvarim, sve dok me zdravlje bude služilo. Glumac može i kada nije zdrav da radi – može sve dok diše i dok može ponešto da kaže, može i da radi. Ovo jeste, za mene, počast. Vrlo sam ponosan da nosi ime po jednom od pionira glumačkog zanata u BiH – Adema Čejvana, što jer dijelim sa vrsnim kolegicama i kolegama, koji su dobitnici prethodnih ovih nagrada – kazao je Bajrović.
Nagrada je, dodao je, znak da je neko prepoznao da sve što je u životu radio i što se trudio da napravi te da je ostavilo utisak, a „možda je imalo i izvjesnu dozu kvaliteta“.
– Meni je, ovo, na neki način, i satisfakcija za sve one muke kroz koje sam, kao i svi drugi glumci, prolazio i prolazim. Sve one borbe koje vodimo i sa sobom i sa svim onim što nas juri i pritišće, ali život je takav. Ovo je jedan od lijepih trenutaka u životu i pokušavam, nekako, tako da ga doživim- istakao je Bajrović.
Stručni žiri ove godine nije dodijelio nagradu za najbolju dramatizaciju proznog ili poetskog teksta, filma i drugih struktura, formi, sadržaja.
Nagrada „Miodrag Žalica“, koja se dodjeljuje za najbolji izvedeni bosanskohercegovački dramski tekst, pripala je Benjaminu Hasiću, za dramski tekst „Kuća“, u produkciji BNP Zenica, a za istoimenu je predstavu dodjeljena i nagrada za najbolju režiju Alenu Šimiću (BNP Zenica).
Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje (za najboljeg glumca i najbolju glumicu) pripala je Tariku Filipoviću za ulogu u predstavi „Da sam ptica“, rediteljice Arija Rizvić, i
Tatjani Šojić za ulogu u predstavi „Ljubičasto“. Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca/glumice dodijeljena je Zlatanu Školjiću za ulogu Saše u predstavi „Kuća“ te Tamari Miličević-Stilić za ulogu Dine, također u predstavi „Kuća“. Nagrada za najbolju epizodnu ulogu pripala je Benjaminu Bajramoviću za ulogu Crnog u predstavi „Kuća“ te Nataši Perić za lik u dramskom tekstu Lane Bastašić, u predstavi „Banjaluka“, Gradsko pozorište „Jazavac“ Banja Luka..
Nagrada „Radovan Marušić“ za najbolje likovno oblikovanje predstave (scenografiju, kostimografiju, dizajn svjetla), dodijeljena je Adisi Vatreš-Selimović za najbolju scenografiju u predstavi „Ljubičasto“ te Sabini Trnka za najbolju kostimografiju u predstavu „Kuća“.
Nagrada za najbolju scensku muziku, dodijeljena je Mirzi Rahmanoviću (Indigo) u predstavi „Kuća“, a nagrada „Antun Marinić“, za najbolji scenski pokret Katarini Ilijašević i Snežani Trišić za najbolju koreografiju (prredstava „Crna ovca“, Kraljevačko pozorište – Kraljevo, Srbija) te Thomasu Steyaertu za najbolji scenski pokret u predstavi „Kuća“.
Specijalna nagrada za kolektivnu glumačku igru dodijeljena je glumačkom ansamblu pobjedničke predstave „Ljubičasto“.
Žiri publike, u sastavu: Mirhunisa Bektaš (predsjednica), Emina Buljubašić (članica) Adis Kriko (član), jednoglasno su donijeli odluke te nagradu za najbolju predstavu također dodijelio predstavi „Ljubičasto“, Kamerni teatar 55 iz Sarajeva.
Nagrada publike za najboljeg glumca pripala je Zlatanu Školjiću, za ulogu Saše u predstavi „Kuća“ (BNP Zenica), a za najbolju glumicu Tatjani Šojić, za ulogu Mile u predstavi „Ljubičasto“ (Kamerni teatar 55, Sarajevo)
Žiri novinara dodijelio je nagradu za najbolju predstavu, koprodukcijskoj predstavi „Neće biti smak svijeta“, u režiji Nine Nikolik te u produkciji Makedonskog narodnog teatra Skoplje, Sarajevskog ratnog teatra SARTR i „Peripetija production“ iz Skoplja (Sjeverna Makedonija).