Čitav jedan tekst premal je da ispriča priču o mostarskim Rođenim. Nije šala 100 godina. Puno je to istorije da može stati u jedan novinarski osvrt u povodu rođendana.
Probat ćemo barem malo prenijeti značenje. Kada je prije ravno 100 godina, na livadi u blizini i tada kao i sada Sjevernog logora u Mostaru grupa mladića odlučila osnovati fudbalski klub, malo ko od njih je mogao biti svjestan da se rađa jedan velikan. Bilo je to doba nastanka i postojanja mnogih klubova u Mostaru. Fudbal se igrao iz hobija, bio nova zabava i tada je samo u Mostaru bilo desetak klubova. Rodio se tako i Velež. U godinama do 2. Svjetskog rata bio je sportski način izražavanja revolucionarne omladine Mostara. Treba naglasiti da se tih 30-tih igrala i gradska liga i da pojam rivaliteta u sportu je bio samo vezan na odigravanje utakmica.
2. Svjetski rat donio je ključna usmjerena kluba, koji je bio simbol revolucionarnog Mostara. Upravo zbog toga je početkom rata njegov rad zabranjen i vjerovatno ne bi nikad bio ni obnovljen, da 9.maja 1945, a par mjeseci prije toga i na ovom području nije poražen fašizam. Rad Veleža je obnovljen. I tu leži neosporna činjenica. Ni ti su drugi klubovi koji su tada postojali u Mostaru bili krivi Veležu što je zabranjen, ni ti će Velež biti kriv njima 1945 što će tadašnje komunističke vlasti zabraniti ove druge.
U svakom slučaju 1946.godine kreće nova istorija Veleža. Pedesetih godina prošlog vijeka Mostarci postaju prvoligaši one bivše Jugoslavije, odakle nikad neće ni ispasti. Već to je bilo nešto posebno, jer nije Mostar bio ogroman grad, ali je imao prvoligaša. Sedamdesetih godina prošlog vijeka stasava veliki klub. Preciznije rečeno na scenu dolazi jedna velika generacija koja dolazi čak i do četvrtfinala Kupa UEFA. Na fudbalskoj mapi Jugoslavije Velež je tada postao sinonim za ozbiljni i veliki klub.
Osamdesetih godina dolaze i trofeji. Dva kupa Jugoslavije i ponovo je Velež prisutan u Evropi dugo godina. Tih osamdesetih Rođeni su bili, ako ne prvi najdraži klub, onda širom Jugoslavije onaj drugi kojeg se simpatisalo i navijalo. Jednostavno mostarski fudbalski šarm je tada bio takav da si morao se zaljubiti u Velež.
Devedesetih dolazi rat i Velež je opet žrtva politike i vlasti. Odmah početkom rata izbačen je sa stadiona kojeg je decenijama koristio. Neki će pravdajući ovaj potez reći da i nije bio njegov stadion, ali zaista treba se biti prilično licemjeran pa to tvrditi. Stadion je bio sinonim za Velež i bez njega je bio nebitan, a kao i sve u onoj bivšoj državi bio je tzv. društvena imovina. Jednostavno željelo se pobrisati Veležov identitet.
U vihoru rata 1994. godine reaktiviran je njegov rad. Na prvi turnir u Sarajevo išlo se pješke preko planine Prenj. Jedan prilično nevjerovatan podatak ostat će kao unaprijed zapisana sudbina. Velež je već od jeseni 1994. počeo igrati na igralištu kasarne Sjeverni logor. Tačno 72 godine nakon što su ga na slicnoj lokaciji osnovali, “čitav krug” je prošao i vratio se na početak. Krug i radosti i pakla i opet je kretao iz Sjevernog logora. Ubrzo se prebacio na igrališe Tekstilnog kombinata “Đuro Salaj”. I krenula je ponovo priča.
Kao i nekada 20-tih ili 30-tih godina prošlog vijeka i ova je bila teška. Ispadalo se u niži rang, igralo se na igralištu koji ni tribine nije imao, ali kao sudbina istorija se ponovo poigrala sa Rođenim.
Bez obzira na sve probleme, ispadanja u niži rang, jednostavno ljubav i privrženost navijača bila je sve jača i veća. Nekom čudan fenomen, ali Mostarcima, Hercegovcima ali i generalno ljudima sa Balkana ne toliko stran. Taj osjećaj da si još jače uz neki simbol.
I došla je 2021 godina. Sve ono što su jasno znali oni koji su bili uz taj klub svih tih godina unazad došlo je do izražaja. Nije stvar u tome da je Velež tada, nakon 33 godine, izašao na evropsku scenu, ni ti je stvar u tome da je Velež došao do trećeg predkola tamo nekog kupa. Prošlo ljeto je jasno pokazalo da Velež, osim što ima ogromnu armiju svojih zaista nevjerovatno privreženih navijača, ponovo je pokazao da je drugi najomiljeni klub i dalje ne samo u BiH već u regionu. Osjetila se ona atmosfera iz predratnih vremena.
I zato danas, na svoj stoti rođendan može se slobodno reći da su to oni Rođeni, stari šarmeri koje i ako ne voliš moraš respektovati.
Jednostavno kako reče pokojni Zdravko Grebo “FUDBAL JE VIŠE OD IGRE, A VELEŽ VIŠE OD FUDBALA
N.A. / Ero.ba