“Bayraktar, Bayraktar” je patriotska pjesma koju su ukrajinski borci pjevali u posljednjem ratu s Rusijom, slaveći sposobnost i ulogu čuvene turske bespilotne letjelice. Dobili su ih od Ankare kako bi se suprotstavili ruskoj ofanzivi na njihovu zemlju koja neprekidno traje više od šest mjeseci.
Uloga bespilotnih letjelica, na čelu sa dronom Bayraktar, porasla je tokom posljednjih ratova i bitaka koje su se odigrale u Nagorno-Karabahu, Siriji, Libiji, a nedavno i Ukrajini. Iz Ukrajine i Rusije svakodnevno stižu saopćenja koja govore o izvođenju preciznih i usmjerenih napada na suprotnu stranu uz nanošenje velikih gubitaka. Dok se Kijev fokusira na svoje snage koje izvode napade pomoću dronova, većina izjava Moskve ne sadrži nikakve naznake o pokretanju takvih napada sa istim oružjem.
Nedavni američki izvještaji o tome da je Moskva stupila u kontakt s Teheranom kako bi nabavila iranske bespilotne letjelice i obučila ruske kadrove da ih koriste, uprkos poricanjima Teherana, pokrenuli su brojna pitanja. Neka od tih pitanja glase: posjeduje li Rusija, koja ima drugu najmoćniju vojsku na svijetu i razne vrste naprednog oružja, dronove ili ne, te čuva li ih kao tajno oružje? Odgovore na ovakva pitanja dali su stručnjaci koji su govorili za Al Jazeeru.
Iscrpljivanje Rusa
Vojni i strateški analitičar Aayad al-Twfan smatra da je jedan od razloga rusko-ukrajinskog rata taj što Sjedinjene Američke Države (SAD) žele da se bore, kako se kaže, do posljednjeg ukrajinskog vojnika. Odnosno, Washington nastoji iscrpiti Ruse i otkriti njihovo tajno i strateško oružje bez bilo kakvih gubitaka na terenu. Al-Twfan, inače bivši brigadir iračke vojske, dodao je da je šok, kako je to opisao, koji je izazvala ruska hipersonična raketa Kinzhal, nakon što je otkrivena posljednjih godina, potaknuo američku Centralnu obavještajnu službu (CIA) da se aktivira kako bi saznala sve njene detalje i karakteristike, kao i ono što Rusija krije od naprednog naoružanja. Priliku za to je pronašla u ukrajinskom ratu.
Istaknuo je da Rusi imaju napredne modele ratnih aviona, prije svega Suhoj Su-57, koji još uvijek nisu uzeli učešće, izuzev u vojnim paradama i manjem broju napada, a svojim sposobnostima konkuriraju američkim lovcima F-29 i F-35. Rusija ima i bespilotne letjelice modela Suhoj i drugih tipova, međutim Rusi, kaže Al-Twfan, paze da ne otkriju svoje tajno i strateško naoružanje, pogotovo jer su svjesni da se bore protiv iscrpljene i umorne vojske, odnosno ukrajinske vojske, iza koje stoje Amerikanci i NATO sa svojim oružjem i obavještajnim informacijama.
Istakao je da saveznici snabdijevaju Kijev naprednim, ali ograničenim naoružanjem, kao što su sistemi HIMARS i haubice. I dalje mu ne žele dati moćnije oružje kako ne bi isprovocirali ruskog medvjeda, jer bi to moglo potaknuti treći svjetski rat za koji niko nije spreman i ne želi snositi njegove troškove. Al-Twfan nastavlja da su Rusi možda upravo zbog toga izabrali iranske dronove koji pariraju turskim po svojoj efikasnosti, a mogli bi se nositi s izmorenom ukrajinskom vojskom. Na taj način ne bi morali koristiti svoje napredno oružje kako ne bi bilo otkriveno ili palo u neprijateljske ruke.
Tajno oružje
Vojni ekspert Fayez al-Asmar ne dijeli stav Al-Twfana i kaže kako je Rusija, naprotiv, koristila i još uvijek intenzivno koristi izviđačke i borbene dronove, bilo u Siriji ili Ukrajini, što očigledno drži podalje od medija i saopćenja. Al-Asmar pojašnjava za Al Jazeeru da je ruska vojska koristila i još uvijek koristi jednosmjerne bespilotne letjelice, kao što su dronovi kamikaze Lancet 3 u Siriji i Ukrajini. Koristila je i avione Orlan-10, posebno u istočnoj Ukrajini, regiji Donbas i pokrajini Zaporožje, gdje su ovi avioni uništili američke sisteme HIMARS, haubice i drugo naoružanje koje je Kijev nabavio od Zapada.
Prema njegovim riječima, Rusija je napredna zemlja kada je u pitanju proizvodnja strateških bespilotnih letjelica. Tako, na primjer, ima Tu-300 Korshun, koji se ponekad naziva i “šok dron”, a nosi veliku količinu bombi i navođenih projektila i djeluje na visinama do šest kilometara, te avion Ohotnik koji je relativno nevidljiv za neprijateljske radare.
Vojni stručnjak kaže da ruske snage nesumnjivo koriste i ratne avione i dronove, te da svi oni imaju svoje prednosti i namjene. Upotrebu ovog ili onog tipa diktira priroda mete, misija, njena dubina, udaljenost i trajanje leta te oružje koje je potrebno koristiti za gađanje cilja.
Usporedba
Al-Asmar je usporedio prednosti svakog tipa, govoreći, na primjer, da ratni avioni imaju veću brzinu i nose više municije i projektila, što im omogućava napade na kolone tenkove, vozila i više ciljeva. Pilot također ima prednost manevriranja u zračnim bitkama i izbjegavanje protivzračne odbrane, dok dron ima druge prednosti, poput lakoće kontroliranja, niske cijene, neizlaganja ljudskog faktora riziku i mogućnost korištenja kao aviona samoubice.
Povodom toga da Rusija ne koristi dronove u borbama u Ukrajini, vojni stručnjak je prokomentirao da je Ukrajina, kao što je poznato, velika zemlja sa površinom većom od 600.000 kvadratnih kilometara, što se odražava i na vojni učinak i vrstu oružja koje se koristi. Neki ciljevi se mogu gađati projektilima, ratnim avionima, dronovima, kopnenim oružjem i drugim vrstama oružja.
Što se tiče izvještaja o navodnim pregovorima Moskve i Teherana u vezi s prvom pošiljkom iranskih bespilotnih letjelica, Al-Asmar smatra da su Rusiji možda potrebni dronovi kamikaze. Jedan od razloga bi mogao biti i taj što su iranski dronovi lagani i brzi, a protivzračna odbrana ih teško može oboriti.
Normalna stvar
Sa svoje strane, pilot i brigadni general Asaad al-Zoubi kaže da je Rusija, kao što je poznato, napredna zemlja kada je u pitanju proizvodnja raznih vrsta naoružanja, među kojima su prvenstveno rakete i avioni. Neki će se možda čuditi tome što Rusija pribjegava uvozu dronova, bilo iz Irana, Turske ili Izraela, iako posjeduje različite tipove i modele istih.
Al-Zoubi objašnjava da su dronovi raznoliki i da se razlikuju po svojim mogućnostima i ciljevima za koje su napravljeni. Neki od njih se koriste za zbunjivanje ili iscrpljivanje protivničke protivzračne odbrane ili za izviđanje, fotografiranje i praćenje kretanja i neprijateljskog oružja. Također, tu su i borbeni dronovi. Prema tome, svaka država proizvodi svoje dronove u skladu sa svojim potrebama i ciljem koji se želi postići, kazao je.
Al-Zoubi ističe da je Rusija primijetila da je izgubila mnogo svojih ratnih aviona u Ukrajini ili da se upušta u rizik, pa je počela razmišljati o većoj ulozi dronova. Međutim, izgleda da nema dovoljno takvih letjelica da pokrije cijelo ratno polje ili ono što ima od tih letjelica ne posjeduje potrebnu razornu moć ili sposobnost da prelazi velike udaljenosti i prati određene putanje leta. To je nagnalo Rusiju da nabavi dronove na drugoj strani, a pronašla je ono što je tražila kod svog saveznika, Irana.
Brigadni general zaključuje da se ruski uvoz bespilotnih letjelica, ako su izvještaji istiniti, ne smatra uvredom za tu državu s vojnog gledišta, posebno u svjetlu njihovih bliskih odnosa i ciljeva. Na primjer, Iran nije uspio ili još nije u mogućnosti proizvoditi ratne avione, što je kompenzirala proizvodnjom u oblasti dronova s dobrim specifikacijama. Također, Rusija i druge zemlje su možda napredovale u određenim industrijama, ali zato u drugima kasne.
Piše: Alaa Walid (Al Jazzera)