Služi li iranski nuklearni program ipak u vojne svrhe? Ovu pretpostavku sugerira izvješće Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) koje je u srijedu (7. rujna) predstavljeno u Beču. Prema ovom izvješću, Iran je nastavio obogaćivati uranij znatno iznad granica dogovorenih u nuklearnom sporazumu iz 2015. Od kolovoza, iranske zalihe su procijenjene na 3940 kilograma – više od 19 puta više od ugovorenog ograničenja, navodi se u izvješću.
IAEA je rekla kako ne može “jamčiti da će iranski nuklearni program biti isključivo miroljubiv”. Nadalje se navodi kako nije bilo “nikakvog napretka” u pogledu toga jesu li nuklearni materijali dostupni na neprijavljenim mjestima. Šef IAEA-e Rafael Grossi izrazio je u izvješću “sve veću zabrinutost”. Pozvao je Iran da “poštuje svoje zakonske obveze” i na suradnju što je prije moguće.
U drugom izvješću, IAEA također žali zbog odluke Irana, objavljene u lipnju, da ukloni 27 nadzornih kamera postavljenih kako bi omogućile inspektorima ove organizacije da prate nuklearne aktivnosti. Uklanjanje kamera imalo je “štetne učinke na sposobnost organizacije da osigura miroljubivu prirodu iranskog nuklearnog programa”, navodi nuklearna agenciji sa sjedištem u glavnom gradu Austrije.
Istodobno s ograničavanjem pristupa IAEA-i, Iran je nastavio gomilati obogaćeni uranij posljednjih mjeseci. Diplomatski krugovi u Beču rekli su da će Iranu, s obzirom na napredak u obogaćivanju uranija, vjerojatno trebati “tri do četiri tjedna” da dosegne količinu potrebnu za nuklearno oružje.
Iran još daleko od nuklearne bombe
Međutim, to ne znači da Iran u ovom trenutku posjeduje nuklearnu bombu. Obogaćeni uranij dovoljan je za izradu bombe, kaže politolog i iranski znanstvenik Mohammadbagher Forough s Njemačkog instituta za globalne i prostorne studije (GIGA) u Hamburgu.
“Ali to je dovoljno samo za izradu jedne bombe, a ne za cijelu seriju. U tom smislu, jedna bomba nema vojnog smisla. Svjetske nuklearne države ne oslanjaju se na jednu bombu, jer se njom ne može ratovati . Jedna jedina bomba je nedovoljna ako pretpostavite da druge države imaju mnogo puta veću količinu koju bi mogle upotrijebiti za mnogo ozbiljniji učinak,” rekao je Forough za DW.
I iz drugih razloga je Iran još uvijek daleko od operativne bombe, prema Foroughu. Na primjer, Iran trenutno nema tehnologiju potrebnu za detonaciju nuklearne bombe.
“Povijest nuklearnih država pokazala je da su potrebne godine da se stvarno napravi bomba od materijala koji može nositi nuklearno oružje. U tom smislu, IAEA je opisala ozbiljnost situacije. Ali iz toga ne treba zaključiti da je Iran na rubu posjedovanja jednog da bude atomska bomba.”
Politolog Oliver Meier s Hamburškog instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku smatra zabrinjavajućim to što Iran raspolaže sa sve više i više visoko obogaćenog fisijskog materijala nego što je dopušteno nuklearnim sporazumom. Osim toga, zemlja je neko vrijeme imala reaktor na tešku vodu koji je također mogao proizvoditi plutonij.
“Ali taj put je trenutno zatvoren”, rekao je Meier za DW.
“Sva ograničenja premašena”
Međutim, Iran ima centrifuge koje su modernije nego što je to dopušteno prema Zajedničkom sveobuhvatnom planu djelovanja (JSPOA), kako se službeno zove nuklearni sporazum između Irana i međunarodne zajednice. Isto vrijedi i za stupanj obogaćivanja i količinu uranija.
“Iran je također radio na tome. Također je očito bilo istraživanja o proizvodnji bojevih glava za projektile. Međutim, od 2009. nije bilo dokaza da je to istraživanje nastavljeno ili nastavljeno.”, stoji u izvješću IAEA-e.
“Mnogo pitanja bez odgovora”
No postavlja se pitanje zašto Iran obogaćuje uranij do te mjere? ”
Vladi u Teheranu je stalo do jačanja političkog pritiska”, kaže Mohammadbagher Forough.
Iz iranske perspektive, sporazumi postignuti u JCPOA-i zastarjeli su otkako se SAD jednostrano povukao iz sporazuma pod Trumpovom administracijom 2018. ”
Obogaćivanje uranija prvenstveno je način da se SAD i drugi akteri natjeraju na potpisivanje sporazuma o kojem se sada uvelike pregovara u Beču.”
S druge strane se približavaju izbori za Kongres u Sjedinjenim Državama.
“Ne može se isključiti da će demokrati predvođeni američkim predsjednikom Bidenom izgubiti većinu u Kongresu. U ovom slučaju potpisivanje sporazuma je prilično malo vjerojatno. Iran također vrši pritisak na to”, rekao je Forough. Teheranu je vrlo važno okončati nametnute sankcije.
Međutim, sam Iran stoji na putu daljnjem napretku pregovora, kaže Oliver Meier. Dijalog otežava činjenica da su IAEA-ine mogućnosti provjere ograničene.
“Zato je IAEA sada jasnije dala do znanja da sporazum o obnovi JCPOA zahtijeva dodatne mjere kako bi se mogao bolje pratiti iranski nuklearni program. Mnogo je pitanja bez odgovora. I zato je važno što brže ih razjasniti.”