Na ruskoj strani granice s Kazahstanom se vide kilometarske kolone automobila. Najveće su gužve na graničnim prelazima koji vode prema kazahstanskim gradovima Petropavlovsk i Uralsk. U koloni srećemo dva muškarca od oko 40 i 18 godina. Umorni su od čekanja, ali i sretni što su došli do granice. Uzbuđeno pričaju kako su nakon naređene mobilizacije sve avionske karte za letove iz Rusije, uprkos naglom poskupljenju, brzo rasprodane.
Karte su sa 100.000 poskupile na 300.000 rubalja (sa 1.800 na 5.400 eura). Pričaju nam i da čekaju dvojicu prijatelja koji su na drugoj strani granice . Svi oni prvi put idu u Uralsk. Odatle žele nastaviti put Europe. Neki tamo imaju rođake, dok neki čak imaju šengensku vizu koja im omogućava ulazak u većinu europskih zemalja.
Zašto Rusi napuštaju zemlju?
Programer Igor je iz Samare, mjesta koje je od granice udaljeno 200 kilometara. Pješice je prešao granicu s Kazahstanom. Kaže da je kod kuće ostavio ženu i dvoje djece. Za ulazak u Kazahstan je u redu čekao 12 sati.
“Idem u Uralsk kako bi pobjegao od onoga što mi prijeti u mom rodnom gradu. Moji prijatelji su već mobilizirani. Ne želim se boriti, ne želim ubijati ili biti ubijen”, kaže Igor.
Na pitanje podržava li akcije Kremlja protiv Ukrajine, Igor je odbio dati odgovor. Sada želi raditi u Uralsku i pratiti situaciju u Rusiji.
„Vratit ću se ako se situacija promijeni”, kaže i odlazi do taksija.
Sanija sa mladićem napušta Rusiju jer, kako kaže „želi biti sigurna.
“„Bježimo zbog mobilizacije. Nas osobno to još ne pogađa jer je moj momak student. Čim se sve smiri vraćamo se, ali za sada ostajemo ovdje. Ukupno nas je sedmoro, svi smo mladi. Ali ne pričamo o politici Kremlja“, kaže Sanija.
Ispred jednog hotela srećemo gupu mladića, uglavnom informatičara. Dvojica čak imaju i svoje firme. Na pitanje žele li ostati u Kazahstanu, jedan kaže:
“Ne znam. Pratit ćemo političku situaciju. Kod kuće u Rusiji imam porodicu”. Drugi kaže da još ne zna kako izgleda s boravišnom dozvolom, ali želi registrirati firmu na prijatelja koji živi u Kazahstanu.
Trenutno u Kazahstanu ima mnogo mladih iz Rusije. Neki dolaze s porodicama, drugi sami. Ali ne žele svi ostati.
“Vidio sam na Telegramu da su Kirgistan i Uzbekistan pokrenuli projekte za IT ljude, nešto kao tehnološki parkovi. Postoje razni programi podrške. Možda i odem tamo”, kaže jedan od mladića.
Društvene mreže su pune ponuda za posao i savjeta za pokretanje posla ili dobijanje boravišne dozvole. Postoje i oni koji pokušavaju ostati u Kazahstanu kroz brak. Gotovo svi se sada prvenstveno bave pronalaženjem posla.
“Volio bih se preseliti u Kazahstan, ali brine me da neću naći posao, a onda mi neće biti dozvoljeno ostati. Još sam student i želim postati programer”, piše na Telegramu korisnik koji sebe naziva Ivan Frolov.
Prijeti li prisilni povratak?
Većina Rusa koji dolaze u Kazahstan su mladi. Oni bi potpali pod drugi i treći val mobilizacije u Rusiji. Neki od njih strahuju da bi ruska vlada mogla donijeti zakon o potrazi za ljudima koji će biti pozvani na službu u vojsku. Za njih se postavlja pitanje: hoće li ih kazahstanske vlasti u tom slučaju deportirati u Rusiju?
Kazahstanski zakoni ne predviđaju deportaciju stranaca kojima prijeti mobilizacija u drugoj državi. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Kazahstana u zemlju je od siječnja 2022. godine ušlo 1,66 milijuna ruskih državljana, a 1,64 milijuna je izašlo. O tog broja je 3.200 osoba, odnosno 0,2 posto, prekršilo zakon o migracijama, što može rezultirati deportacijom.
U Kazahstanu trenutno živi 20.000 ruskih državljana. Kazahstanske vlasti uvjeravaju da su svi stranci pri ulasku u zemlju u potpunosti registrirani. Ministarstvo vanjskih poslova Kazahstana ističe da strani državljani nemaju pravo na stalni boravak. Državljani država Carinske unije, koju čine Rusija, Bjelorusija, Armenija, Kazahstan i Kirgistan, također se u roku od 30 dana nakon ulaska u zemlju moraju prijaviti migracijskoj policiji. Boravak ne smije biti duži od 90 dana od dana ulaska u zemlju.