Zbog svega toga Kurdi su sada u krajnje teškoj situaciji. Rusi i Amerikanci fokusirani su na međusobne geopolitičke borbe, prije svega na ukrajinski rat, a približavaju se i turski izbori. Iskustvo, naime, pokazuje, da su nove vojne pobjede uoči izbora Erdoganu redovito i jedne od najboljih PR akcija za osiguranje izbornog uspjeha. A njih je ipak najlakše ostvariti protiv Kurda – naroda bez vlastite države
Turski ministar obrane Hulusi Akar izjavio je kako njegova zemlja ne treba dozvolu za izvođenje vojnih operacija protiv Kurdistanske radničke stranke (PKK) i Postrojbi narodne obrane (YPG) u sjevernoj Siriji. O tome u srijedu izvješćuje medij Middle East Monitor. U primjedbama izraženim za talijanski medij Il Messaggero, objavljenim jučer, Akar je izjavio da PKK cilja na sigurnost turskih zemalja, dodajući da se vojne operacije Ankare u sjevernoj Siriji temelje na članku 51. Povelje Ujedinjenih naroda, koji Turskoj daje pravo na obranu.
Dodao je kako PKK, koju su NATO, Europska unija i Sjedinjene Države uvrstili na popis terorističkih organizacija, radi na prevari međunarodne zajednice prihvaćanjem različitih imena. Naglasivši stav Turske da je YPG sirijski produžetak PKK-a, pozvao je saveznike Turske da prestanu podržavati tu organizaciju i da pokažu solidarnost s Ankarom u borbi protiv nje.
Podsjećamo kako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan proteklih tjedana i mjeseci u više navrata naglašavao kako Ankara po navedenom pitanju u Siriji može djelovati bez obzira na stavove Rusije i Sjedinjenih Država i da će postići svoj cilj stvaranja sigurnosne (tampon) zone na sirijsko-turskoj granici.
Jedna od krajnje rijetkih pitanja oko kojih se Moskva i Washington danas još donekle slažu je protivljenje novoj turskoj kopnenoj vojnoj operaciji na pretežito Kurdima naseljenom prostoru sjeverne Sirije. Sirijski Kurdi, vojno organizirani najvećim djelom kroz organizaciju SDF (čiji ključni dio čine i po Ankaru najspornije postrojbe YPG), zapravo su jedini američki saveznici na tlu Sirije.