Gost prvog ovosedmičnog izdanja Rezimea Federalne TV bio je Dino Mustafić, društveno angažovani redatelj i direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.
Kaže da, kao svaki Sarajlija, osjeća duboki stid i sram zbog incidenta koji se dogodio na Ilidži.
“Iako znam da to nije pravo lice Sarajeva. Ja mislim da dobro poznajem svoje sugrađane i znam da taj incident na Ilidži je napravila jedna neodgovorna grupa huligana koja je nanijela višestruku štetu gradu Sarajevu. Prije svega, Sarajevo mora biti i ostati otvoreni grad. Sarajevo je grad koji ima mitsku simboliku. Upravo je Sarajevo grad koji bi trebao u ovim našim balkanskim političkim relacijama da bude onaj grad koji će tražii dijalog, koji će pružati ruku, koji će se sjećati svih žrtava i to nas na neki način i obavezuje na ono što je naša najveća vrijednost, a to je različitost. Dakle sve ono što se dogodilo na Ilidži je negacija onih vrijednosti koje mi kao stanovnici ovog grada gajimo decenijama. Zabrinjavaju me, prije svega, godišta ljudi koji su napravili taj incident. Dolazimo u situaciju u kojoj se kao zajednica moramo zapitati kakvu djecu i u kakvom okruženju odgajamo.”
Navodi da su institucije Grada Sarajeva i Kantona Sarajevo reagovale odmah.
“Najodgovorniji ljudi su odmah otišli na lice mjesta, uvjerili roditelje da ostanu do kraja na turniru, izvinili se u ime građana. Dakle možemo reći da je sistem pokazao jedan vrlo odgovoran pristup prema ovome incidentu. Sa druge strane smo vidjeli da je to iskorišteno za ono što je i dovelo do ovoga incidenta – sintakse i naslovi koji su krajnje neodgovorni. Naslovi koji su danas u medijima u Srbiji su zaista zastrašujući. To je jako podsjetilo na vokabular koji znamo iz ratne propagande. Nažalost veliki belaj krene iz ovakvih situacija. Uzrok je isključivo u političkoj eliti koja truje svakodnevno narode na ovim prostorima. Mislim da je ovo crveni alarm za sve nas da se zaista zapitamo gdje idemo, u kakvom društvu živimo i kakve vrijednosti zagovaramo.”
Mustafić ističe da je zastrašujuće kako se oalko koriste riječi izdajnik, prodana duša.
“Prave se krajnje degutantne analogije sa presuđenim ratnim zločincima. Mi smo država podijeljena na partijske feude.”
Naglašava da su ogromne ekonomske razlike između ljudi koji rade u realnom sektoru i onih koji se bave politikom. Na pitanje ko se u BiH bavi kulturom, Mustafić odgovara:
“Ne može biti novca u kulturi, pogotovo u tzv. visokoj, kritičkoj kulturi zato što imamo jedan ozbiljan, veliki birokratski aparat koji prosto usisava, jede pare. S druge strane, nažalost kultura i sport su uvijek integracioni faktori u ovoj zemlji. Ako kažete da je nešto po svojoj prirodi integrirajuće, to je kultura. Svaka ozbiljna vlast pokazuje svojim budžetskim linijama kako se želi baviti u narednom peridou vlasti. Od 2008. godine smo mi na nivou od kantona do države imali jednu ozbiljnu redukciju izdvajanja čak i u javni sektor. Pored kulture, tu su i obrazovanje i zdravstvo. I vidjeli smo šta to znači u nekim globalnim katastrofama, kao što smo imali epidemiološku krizu. Kad govorimo o kulturi govorimo o duhovnosti, o onome što kreira atmosferu jedne sredine. I naravno da nam je izuzetno važno da u tim djelatnostima imamo vrhunske rezultate. Mi smo očigledno zemlja sa mnogo talenata, ali malo sluha za sve to. Kultura ovakva kakva jeste, decentralizirana, je jedna velika odgovornost za pojedince koji se prihvate odgovornosti da budu ministri.”
Naglašava da je reforma kulturnog sektora važna i da se ona mora realizirati.