Od kvaliteta, starosti i tehničke opremljenosti sanitetskog vozila često zavisi i život pacijenta. Stoga bi ova kategorija vozila koja spadaju u interventna trebala u potpunosti biti bez i jedne mane. I ne samo to, jedna od najvećih zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini – Univerzitetsko klinički centar Tuzla nema saniteta koji bi mogao ići van države.
“Ovdje nemamo ni adekvatan sanitetski prevoz, i to smo zatekli u ovoj ustanovi. Nemamo ni jedan ispravan sanitet s kojim možemo izaći iz države”, naglašava Denijal Tulumović, direktor UKC-a Tuzla.
“Radili smo transporte pacijenata na operacije u Beč, povratak pacijenata, transport, medicinski transport do aerodroma za one pacijente koji su išli dalje na liječenje, to radimo”, kazala je Lejla Kuluglija Memišević, načelnica Službe hitne medicinske pomoći Dom zdravlja Tuzla.
Pored tehničke ispravnosti vozila, za pacijente je važna i međugradska saradnja, posebno kada se prevoze teško oboljele osobe bez medicinske pratnje.
“U nekim momentima od krucijalne je važnosti, pogotovo u trenucima velike urgencije. U slučaju neispravnosti vozila to osjete i pacijenti i samo osoblje”, ističe Mirza Kurtić, pomoćnik direktora za medicinske poslove Doma zdravlja Lukavac.
“Naša služba ima osam saniteta, od toga je pet novih, u funkciji su 24 sata, a tri saniteta služe za hladne prevoze i eventuano ako neki od ovih pet iskoči. To su reanimobili, potpuno opremljeni”, dodaje Kuluglija Memišević.
A kako je nedostatak radne snage evidentan na svim poljima to je slučaj i u Službama hitne medicinske pomoći. Jer kako kažu naši sagovornici, vozila i opremu imamo, ali radne snage nemamo.