Dok političari sebi povećavaju plaće, Bosna i Hercegovina sve više postaje zemlja bogatih i siromašnih, bez srednjeg staleža. Redovi ispred javnih kuhinja sve su duži, među korisnicima su i radnici s minimalnim plaćama, penzioneri, umjetnici… Plaće bh. političara sve su veće, bogati postaju bogatiji, a siromašni još siromašniji.
“Zbog poskupljenja brašna, u Javnoj kuhinji nedostaje hrane“, „Broj korisnika javnih kuhinja utrostručen“, vijesti su koje posljednjih godina sve češće pune naslovnice. S druge strane su i one o povećanjima paušala vijećnicima, zastupnicima, veće plate dužnosnicima…Dok se političari bore za primanja i do 8.000 maraka, građani spas traže na kazanima. „Sredine“ gotovo da da i nema. Zna to najbolje Darinka Šinik, nekada s titulom naljepše Banjalučanke, a danas lijekove na teku kupuje i po hranu dolazi u Kuhinju.
„Kredita sam imala 123 marke, a penzije 153. Šta ću, nemam šta jesti, nemam ništa,“ kaže za BHT Banjalučanka Darinka Šinik
U banjalučkoj kuhinji dnevno podijele i do 800 obroka, vikendom mnogo više. Pomoć sa lokalnog nivoa, kažu, ne može pokriti potrebe.
„Ne prati to ni rast cijena ni rast korisnika. Ono što mi dobijemo danas sa tim podijeliti hranu ili nahraniti ljude je jako, jako teško,“ kaže za BHT Miroslav Subašić, predsjednik Udruge “Mozaik prijateljstva” Banja Luka.
A o još većem apsurdu svjedoči Dječija javna kuhinja u Lukavcu. Bez marke iz budžeta sa bilo kojeg nivoa vlasti, sa apelima koje vlasti ne čuju, hranu obezbjeđuju isključivo donacijama, a broj korisnika je sa 80 povećan na gotovo četiri stotine. Više od stotinu građana je na čekanju. Među korisnicima je Kada Mehmedović, koja ima bolesnu kćerku. Sa minimalnim primanjima je, kaže, prinuđena da bira hoće li kupiti lijekove ili hranu. Oboje ne može priuštiti.”
„Moraju se platiti dadžbine, lijekovi mnogi, po nesreći imam kćerku koja ima paralizu, i ona ima nešto minimalno, ne možemo nikako,“ kaže Kada Mehmedović.
„Imam kredit i onda ne mogu da živim od penzije, dolazim na Kuhinju,“ kaže za BHT Hasnija Kadumović.
„Iako smo pokušavali u posljednje vrijeme ostvariti neke kontakte, razloge ne znamo, ali nema pomaka. I dalje se finansiramo isključivo od humanih pojedinaca, firmi, preduzeća koja su društveno odgovorna,“ kaže za BHT Jasmin Garagić, volonter u Dječjoj javnoj kuhinji u Lukavcu.
I dok jaz između bogatih i siromašnih sve više raste, postavlja se pitanje, kako reče naša sagovornica, hoćemo li na kraju svi završiti na kazanima, dok političari razmišljaju kako potrošiti visoke plate koje im upravo građani obezbjeđuju?