Nizu zakona koji nakon usvajanja ne donose ništa za krajnje korisnike, 2009. godine pridružio se i Zakon o upotrebi znakovng jezika na nivou BiH. Četrnaest godina kasnije u parlamentarnu proceduru upućen je Nacrt zakona o upotrebi znakovnog jezika na nivou FBiH. No, ako se i usvoji, ostaje pitanje hoće li nadležni ovoga puta imati dovoljno senzibilieta da ispoštuju zakon i počnu ga provoditi u svim organima i institucijama na nivou Federacije BiH.
Gotovo 30.000 osoba na području Federacije BiH diskriminirano je svaki dan zbog oštećenja sluha. Problemi sa kojim se svakodnevno suočavaju su brojni.
„Naprimjer, TV, doktor, bolnica… To nam mnogo treba. Mi ne možemo funkcionisati bez tumača znakovnog jezika. Ovim zakonom bi nasi tumači znakovnog jezika dobili više prava. Napokon bi se se rijesili problemi certifikata tumača, da bi njihov rad bio priznat kao profesija“, ističe za FTV Mehmed Omerović, predsjednik Skupštine gluhih i nagluhih osoba grada Zenica.
A o statusu tumača znakovnog jezika, prijeko potrebnih za ovu populaciju, najbolje govore zvanični podaci.
„Na listi stalnih sudskih tumača u FBiH, a koju je sačinilo Federalno ministarstvo pravde, nisu navedeni tumači za znakovni jezik. Tumači za znakovni jezik bi se eventualno u slučaju potrebe u sudskom postupku angažovali posredstvom odgovarajućih udruženja za pomoć gluhonijemim osobama“, stoji u saopćenju Kantonalnog suda Zenica.
Usvajanje i primjena ovog zakona od visoke je važnosti ne samo za gluhe i nagluhe osobe nego i za službe koje redovno rade sa ovom populacijom. Bez postojanja broja za zaprimanje SMS poruka za hitne intervencije, službe hitne medicinske pomoći i policije snalaze se kako znaju.
„Većina tih osoba imaju svoje kontakt-osobe za te trenutke. Kad god nam dolaze osobe koje su gluhe ili nagluhe ili osoba koja koja ima bilo koji problem – svi, ustvari, dođu sa nekom osobom koja savršeno dobro zna znkaovni jezik te ja komuniciram i sa osobom u pratnji jer, nažalost, kao ljekar, ne posjedujem znanje o znakovnom jeziku“, objašnjava Admir Isaković, v.d. načelnika Službe hitne medicinske pomoći Zenica.
Glasnogovornik MUP-a ZDK-a Elvedin Fišek navodi kako je bilo takvih slucajeva, ali se komunikacija odvijala ili putem sudskih tumača u procesu određenjih straznih radnji ili u hitnim slučajevima su tu bili članovi porodice ili prijatelji:
„Uglavnom nađemo način da izađemo u susret tim osobama, sa posebnim senzibilitetom da im priđemo i riješimo problem koji je u našoj nadležnosti“.
Postojeći zakon na državnom nivou trenutno je usvojen samo u dva kantona, no iz Unije osoba i organizacija osoba sa invaliditeom FBiH ističu da, ukoliko zakon na nivou Federacije bude usvojen, bit će nužna i njegova primjena na što će i sami podsjećati sve nivoe vlasti.
„U biti je to identičan zakon, ali ga je potrebno spojiti na nižim nivoima vlasti – Federaciji i kantonima. Dakle, radi se o sljedećem. Kao što imamo primjenu bilo kojeg zakona ili konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, svi nivoi vlasti su dužni uskladiti svoje zakone sa zakonima i konvencijama o ljudskim pravima osoba sa invaliditetom“, ističe Adnan Dervišević, predsjednik Unije osoba i organizacija osoba sa invaliditetom FBiH.
No, do konačne primjene državnog ili eventualnog zakona na nivou FBiH, gluhi i nagluhi članovi našeg društva učestvuju u svakodnevnom životu. Budući da nemaju podršku države, svojim sugrađanima poručuju: „Ako mi ne čujemo vas, čujte vi nas!“.