Posljedice loše privatizacije nekadašnjih bh. industrijskih giganata ogledale su se ponajviše u obespravljenim radnicima. Da može gore, pokazuje primjer gašenja nekoliko fabrika Hlor-akalnog kombinata 2007. Tada su, osim radnika, na ulici ostale i velike količine opasnog otpada, koji bi i nakon toliko godina mogao imati štetan utjecaj po zdravlje ljudi i okoliš. Službeni podaci govore da je riječ o 1.750 tona kruksa.
Gost Dnevnika 2 FTV ovim povodom bio je Zvjezdan Karadžin, profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Profesor Karadžin je 2008. godine pokrenuo istraživanje područja Hlor-akalnog kombinata, kontaminiranog otrovnim materijama. Ističe kako su 2021. na insistiranje Vlade TK-a, te pritisak federalne ministrice okoliša uspjeli nagovoriti vlasnika firme Organika da ukloni oko 150 tona opasnog otpada koji je bio nepropisno uskladišten u krugu fabrike.
“Ostale su još neke druge zaostale materije kao što su rezervoari s propilen i etilen oksidom, koji su potencijalno vrlo opasni i koje također treba ukloniti. I za to je zadužena firma Organika.”
Dodaje kako se na tom području nalazi i 12 tankova koji su nekada sadržavali hlor i ne zna se da li u njima ima njegovih ostataka jer su sa šest skinuti poklopci, a preostalih šest je još uvijek zatvoreno. Njih, napominje Karadžin, treba otvoriti i provjeriti sadržaj, i za to će biti zadužena firma Organika. Ističe i kako je Rudarsko-geološko-građevinski fakultet dobio projekt za istraživanje sadržaja žive u vodi, tlu i građevinskom materijalu, pogotovo oko pogona Elektroliza u HAK-u 1, te sredstva za izradu studije uklanjanja žive iz tog područja.
“Bit će nam na raspolaganju sredstva iz stranih fondova po povoljnim uvjetima uz dosta grant sredstava. Ako neko daje sredstva za studiju sanacije, onda je jasno da tu žive ima i ona je izuzetno opasna. To je jedini teški metal koji ima svoju konvenciju za potpuno uklanjanje žive u svijetu”, istakao je Karadžin.
Naglasio je kako se moramo riješiti svih otrova i recidiva prošlosti nekad prosperitetne tuzlanske hemijske industrije. Sve što je od nje ostalo su recidivi u formi opasnih supstanci i krajnje je vrijeme da ih se riješimo. Kaže kako će dva miliona maraka izdvojena za uklanjanje kruksa možda biti dovoljna za njegovu neutralizaciju na licu mjesta, što je jedna od dobrih metoda, ali ne i za izvoz, jer će zbog inflacije za tu radnju trebati više sredstava.