Tekija u Blagaju izgradi se u XVII stoljeću. Unutrašnjost tekije ukrašena je u klasičnom baroknom osmanskom stilu, te je po tome jedinstvena u Bosni i Hercegovini.
Blagajski je kraj, kao prebivalište ljudi, postojao u kontinuitetu od vremena prije nove ere pa do dana današnjeg. Blagaj tako priča priču ljudske historije – bila je to pećina, selo, ilirska utvrda, rimski kastrum, feudalna rezidencija, sjedište kadiluka, grad-tvrđava, i konačno grad.
Kako o cijelom ovom kraju postoje brojne legende, tako je i s Tekijom.
Navodno je u pećini iznad vrela živio zmaj. Kao godišnju žrtvu, narod mu izruči jednu djevojku, Milicu. Kada na vrelo stiže pobožni derviš Salih, zaljubi se u jadnu djevojku. Suprotstavio se Salih zmaju, ubio ga, a u znak zahvalnosti, herceg mu dade djevojku za ženu i sagradi mu Tekiju.
Tako se u Tekiji i danas pokazuje grob Salihov i mač kojim ubi zmaja. Legenda kaže da čuvar Tekije svako veče stavi vrč pun vode na Salihov grob, kako ne bi propuštao ritualno pranje pred molitvu. Svakog jutra tlo ostane vlažno, i vrč se mora ponovo puniti…
Nakon njegove smrti, Tekija je postepeno propadala. Nekoliko se derviša u njoj, ipak, zadržalo, a posljednji bi Muhamed-efendi Hindija Indijac…
(Ero.ba)