Sredinom 90-ih godina Silvio Berlusconi počeo je planirati zagrobni život. Na terenu oko svoje vile vrijedne više milijuna eura u Arcoreu blizu Milana, počeo je graditi divovski podzemni mauzolej u koji je planirao biti položen te okružen s više od 30 drugih grobnica pripremljenih za bliske prijatelje, članove obitelji i romantične partnere.
Projekt je bio tipično Berlusconijev – raskošan, kičast, gazeći granicu između imperijalnog i apsurdnog. Posjetitelji su prolazili pored apstraktne skulpture teške 100 tona koja predstavlja nebeski svod, niz impozantne stepenice po uzoru na grobišta iz predrimskih vremena, kroz uski hodnik ukrašen stvarima koje bi mu mogle trebati u zagrobnom životu – voće, kruh, ključevi, mobilni telefon – i potom u impozantnu grobnu komoru u čijem je središtu stajao sarkofag od ružičastog mramora i granita, piše Politico.
Na pitanje novinara kakve mu je upute dao Berlusconi, talijanski kipar Pietro Cascella koji je izgradio mauzolej odgovorio je:
“Rekao mi je da ne smije izgledati previše tužno”.
Zavodnik
Gotovo 30 godina kasnije, Berlusconi je preminuo danas u dobi od 86 godina i uskoro će krenuti na svoje posljednje putovanje natrag u Arcore. Njegovo posljednje počivalište služit će kao spomenik onome što je bilo očito svakome tko je proveo neko vrijeme s njim – njegovoj silnoj želji da bude voljen.
Berlusconi je bio sve i svašta. Građevinski poduzetnik čija je desna ruka osuđena na sedam godina zatvora zbog veza s mafijom. Medijski vizionar koji je uveo komercijalnu televiziju u Italiju, uspostavivši kontrolu nad informacijskim ekosustavom zemlje. Ponosni vlasnik talijanskog nogometnog kluba AC Milan. Poslijeratni talijanski premijer s najdužim stažem. Poslovni tajkun osuđen za poreznu prijevaru. Osramoćeni političar srušen izvještajima o bunga bunga orgijama i seksu s maloljetnom prostitutkom.
Iznad svega, Berlusconi je bio zavodnik. Od svojih ranih dana kada je povremeno pjevao na kruzeru, preko vremena kada je bio trgovac nekretninama, pa sve do desetljeća kada je bio političar koji se smiješio Talijanima iz televizijskih emisija koje su se prikazivale na kanalima u njegovom vlasništvu, Berlusconi je bio nesramežljivo usredotočen na jednu stvar: pridobiti svakoga tko je stajao ispred njega.
“Zamislite koliko žena postoji koje bi željele ići u krevet sa mnom, ali to ne znaju”, njegov je citat iz knjige o njegovom usponu na vlast. “Život je problem komunikacije”, govorio je Berlusconi.
Potraga za obožavanjem
Jedan od autora ovog članka prisustvovao je večeri na kojoj je Berlusconi tri i pol sata uveseljavao strane novinare uz obrok u bojama talijanske zastave: tanjur mozzarelle, rajčice i bosiljka; tjestenina s pestom, rajčicom i sirom. Govoreći 2011. godine, tijekom posljednjih mjeseci premijerskog mandata i na vrhuncu seksualnih skandala, Berlusconi nije zanijekao organiziranje večera s “lijepim djevojkama”, ali je inzistirao da su bile “izvanredno korektne”.
Ali nije bježao od nepristojnog, ponekad samozatajnog humora. Jedna večera kulminirala je kada je premijer podigao svoj ružičasti prst dok je poricao mogućnost da se njegov prijatelj ponašao pohotno.
“Da biste pronašli njegovu kobasicu u dobi od 80 godina, morali biste ići u potragu za blagom”, rekao je Berlusconi.
Navodno neslužbeno izgovorena, vijest o ovome brzo je procurila, najvjerojatnije od Berlusconija ili člana njegove pratnje.
U svojoj potrazi za obožavanjem, Berlusconi je bio spreman prijeći bezbroj zakonskih i etičkih granica. Izgradio je svoje televizijsko carstvo na rupi u talijanskom zakonu, zaobilazeći zabranu stvaranja nacionalne mreže tako što je kupio kolekciju lokalnih televizijskih postaja i na svima emitirao iste emisije. U vrijeme kada je državna televizija RAI nudila ozbiljan program, Berlusconi se probio s licenciranim američkim televizijskim blockbusterima poput Dallasa i Dinastije i estradnim ekstravagancijama s polugolim plesačicama.
Prodor u politiku i kriminal
Njegov prodor u politiku uslijedio je nakon implozije talijanskog političkog sustava u korupcijskom skandalu “mani pulite”. Sa širom otvorenim poljem nakon kolapsa glavnih političkih stranaka u zemlji, birači su ponijeli Berlusconija u ured premijera. Tijekom ostatka karijere pratit će ga optužbe da je otišao u politiku kako bi izbjegao kazneni progon za korupciju – optužbe koje bi odbacio kao dio “komunističkog” lova na vještice.
Suočio se sa suđenjem najmanje 36 puta, pod optužbama koje su varirale od lažnog računovodstva do podmićivanja sudaca, izbjegavši nekoliko osuda nakon što je njegova vlada skratila rok zastare ili na drugi način promijenila zakon. Slično tome, njegov mauzolej, koji je bio ilegalan u vrijeme izgradnje jer je bio preblizu ljudskoj nastambi, postao je zakonit njegovom izmjenom 200 godina starog zakona 2003. godine.
Često optuživan u medijima da ima veze s mafijom, on je to jednako često negirao. Jedina optužba koja je ostala na snazi bila je osuda iz 2013. za poreznu prijevaru, zbog koje mu je zabranjeno obnašati dužnost šest godina. Njegova osuda iz iste godine za plaćanje 17-godišnjoj djevojci za seks i zlouporabu položaja da to prikrije kasnije je poništena u žalbenom postupku.
Iako je Berlusconi vodio kampanju kao reformator i tri puta bio premijer, nije ostavio naslijeđe učinkovitog zakonodavstva. Neumorni samopromotor puštao je svoj predizborni džingl u čekaonici svog ureda, a vrijeme na čelu Italije proveo je u sitnim političkim borbama i sukobima s medijima i pravosuđem. Uoči njegovog konačnog svrgavanja s vlasti 2011. godine, časopis Economist opisao ga je kao “čovjeka koji je uništio cijelu jednu zemlju”.
No, kao politička osoba, ostavio je traga u Italiji, pa i u svijetu. Sa svojim šoumenskim stilom, Berlusconi je drsko prolazio kroz skandale koji bi uništili većinu političara, uvodeći novi oblik medijskog populizma koji će kasnije potaknuti usporedbe s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom – čovjekom kojeg je ismijavao kao “previše arogantnog”.
Čovjek kojeg će Italija pamtiti
Na međunarodnoj sceni Berlusconi se družio s libijskim liderom Moamerom Gadafijem i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Još u listopadu Putina je opisivao kao “prijatelja”, pošto mu je za rođendan poslao bocu vina, sudeći prema audiosnimci objavljenoj u talijanskim medijima. Kod kuće je stvorio novu političku platformu vladajući u savezu s talijanskim desničarskim, antiimigrantskim populistima u usponu – samo da bi ga na kraju prvo zasjenila stranka Mattea Salvinija, a potom i stranka Braća Italije talijanske premijerke Giorgie Meloni.
Berlusconi je desetljeće nakon pada s vlasti 2011. proveo kao oslabljena politička figura, provodeći jedno razdoblje izvan dužnosti zbog presude za poreznu prijevaru, nakon čega je uslijedilo nekoliko godina mandata u Europskom parlamentu prije nego što se vratio u Senat 2022. Iako je ostao predsjednik svoje stranke Forza Italia, koja trenutno sudjeluje u vladi i pokušavao glumiti odlučujuću figuru, postajao je sve manje bitan politički igrač, pa čak i predmet ismijavanja. U 86. godini Berlusconi je već bio krhak čovjek, često uhvaćen na kamerama kako mu se pomaže da hoda. Maurizio Crozza, jedan od najpoznatijih talijanskih komičara, volio ga je prikazivati kako iznenada zaspi dok govori.
Dok se Italija priprema pokopati jednog od svojih najupečatljivijih političara, porota još uvijek nije odlučila hoće li ga se sjećati s ljubavlju. Ali nema sumnje da će ga pamtiti.
(Politico)